Opće loše zdravlje: Razlozi koji mogu voditi nastanku bračne neplodnosti iz ove kategorije obuhvaćaju prekomjernu tjelesnu težinu (>20%) ili pothranjenost (<10%), smetnje u funkciji štitnjače, dijabetes melitus, smetnje u funkciji nadbubrežne žljezde, bubrežne bolesti, neurološka oboljenja (uključivo procese koji zahvaćaju hipofizu), psihijatrijske bolesti, infektivne bolesti, tumore i druge teže bolesti. Temeljnu bolest ili problem pogoršavaju kronični stres, uporaba alkohola i pušenje.

Imunološki uzrok: Razvitak protutijela na spermije, bilo u ženskog ili muškog partnera može biti razlogom bračne neplodnosti. Takva protutijela imobiliziraju spermije i na taj način onemogućuju kontakt s jajašcem. Pojava serumskih protutijela u žena protiv sjemenskih sastojaka partnera nalazi se u oko 10% neplodnih parova. Pritom se radi o antigenima krvne plazme i ejakulata, a manje o spermijskim antigenima. Za dokazivanje imunološkog uzroka neplodnosti služe postkoitalni test (PCT) i drugi testovi za dokazivanje prisutnosti protuspermalnih protutijela. U liječenju neplodnosti imunološkog uzroka koriste se metode umjetne oplodnje.

Nepoznati uzroci: Ukoliko se i nakon potpune dijagnostičke obrade bračnog para, niti kod jednog bračnog partnera ne može uočiti nikakova nepravilnost, odnosno u onim slučajevima gdje su muškarac i žena potpuno zdravi, ali potomstva nema - govorimo o nepoznatom uzroku bračne neplodnosti ili idiopatskoj neplodnosti. Uz sva saznanja i tehniku današnja ginekologija nije u mogućnosti odgovoriti na pitanje koji je uzrok neplodnosti nekih parova. Kao i kod imunološkog uzroka, u slučajevima nepoznatog uzroka bračne neplodnosti bračnom paru se savjetuju metode umjetne oplodnje.

Psihički uzroci: Nije dokazan niti jedan izravni psihički uzrok koji bi se mogao okriviti za neplodnost, no dokazano je da psihička stabilnost i vjera u uspjeh liječenja neplodnosti dovode do cilja. Ipak, na osobnoj razini mnoge žene ne ostanu u drugom stanju iz straha od svega onoga što će dijete zahtijevati od njih. Mnoge žene koje se bore s neplodnosti rade dvostruko radno vrijeme na tjedan, i iscrpljene su, i u ovom stanju pokušavaju ostvariti trudnoću - kao diplomski rad ili doktorsku disertaciju. Na isti način pretjerana usredotočenost na začeće kao cilj može imati za posljedicu prerano sazrijevanje jajašaca koja nisu spremna za oplodnju.

Niz drugih svakodnevnih sukoba kao što su nemogućnost zadovoljenja vlastitih potreba, osjećaj nedostatka kontrole nad životom, nezadovoljstvo izazvano poslom ili onime što posao ili poslovna karijera predstavljaju mogu utjecati na plodnost. Dr.Christiane Northrup u svojoj knjizi Žensko tijelo, ženska mudrost (Women's bodies, women's wisdom) piše: "Začeće djeteta je čin primanja, a ne maraton koji se može uprogramirati u vaš dnevni raspored". Unutarnji sukob vezan uz trudnoću, porod, brigu oko djece ili ograničenja koja bi djeca mogla nametnuti kada se pojave može imati za posljedicu neplodnost.

U svim ovim slučajevima prije nego se odlučite za metode umjetne oplodnje, svakako potražite savjet psihoterapeuta/psihoanalitičara: razrješenje unutrašnje napetosti često će biti dostatno za uspostavljenje prirodne ravnoteže koja može omogućiti začeće, a ukoliko do njega uz psihoterapijsku podršku i ne dođe, sagledavanje i oslobađanje unutarnjih sukoba igrati će značajnu ulogu u konačnoj uspješnosti liječenja neplodnosti.

Dr.Vesna Harni

Literatura: 1.Kleinstein J. Neue Konzepte der Sterilitätsbehandlung in der täglichen Praxis. Klinik für Reproduktionsmedizin und gynäkologische Endokrinologie, Otto von Guericke Universität Magdeburg, 1997. 2. Runnebaum B. Rabe T. Gynäkologische Fortpflanzungsmedizin. Springer Verlag Berlin Heidelberg New York 1994. 3. Ludwig M, Diedrich K. Moderne Aspekte der Reproduktionsmedizin. Gynäkologe 2002; 35:861-860 ... ostale reference