| Zadnja izmjena: |
17.1.2009 |
Cilj svih postupaka u liječenju neplodnosti je stvaranje pogodnih
uvjeta i sredine za spajanje spolnih stanica: spermatozoida i jajne
stanice, uspješno začeće, uspješnu trudnoću i porod djeteta. Prvi
korak u liječenju bračne neplodnosti je cjeloviti ginekološki pregled
žene s dijagnostikom ovulacije, kao i pregled muškarca kod urologa:
spermiogram uz eventualno druge ciljane urološke pretrage ovisno
o nalazu.
Spermiogram: Spermiogram
ili analiza sjemene tekućine muškarca predstavlja rutinsku pretragu
u ispitivanju plodnosti muškog partnera u braku bez djece. Svjetska
zdravstvena organizacija (World Health Organisation - WHO)
postavlja granicu urednog spermiograma na 20 milijuna spermija/ml
od kojih se najmanje 40% progresivno kreće i više od 30% je morfološki
pravilnog izgleda.
Karakteristike spermiograma koje određuju je li jedan muškarac plodan ili neplodan nisu strogo postavljene.
Ipak, neplodnost u muškarca se povezuje s koncentracijom spermija
nižom 10 milijuna/ml. Liječenje muške neplodnosti
može biti hormonsko, kirurško i drugo; nažalost niti jedna vrsta
liječenja nije pokazala očekivane rezultate. Razvitkom tehnika umjetne
oplodnje omogućena je oplodnja jajne stanice i u slučajevima
s minimalnim brojem spermija.
Izostanak ovulacije: Najjednostavniji,
premda ne i najtočniji način praćenja ovulacije je mjerenje
bazalne temperature. Najveći nedostatak ove metode u planiranju
trudnoće je nemogućnost pretskazivanja ovulacije: iz skoka bazalne
temperature koji prati ovulaciju, tek retrogradno saznajemo da li
se ovulacija odigrala ili ne. Nešto bolji postupak je određivanje
razine LH u urinu pomoću LH traka (Ovu Gnost): skok razine
LH nekih 36 sati prije ovulacije se u ovom testu prikazuje slično
klasičnom testu na trudnoću u vidu dvije crtice u test polju, tako da ova
metoda predstavlja precizan način pretskazivanja ovulacije. Sličan
način, koji će uz određivanje LH u urinu, u ciklusu upoznavanja
zahtijevati još i mjerenje bazalne temperature, zasniva se na uporabi
minikompjutora koji se naziva Persona.
Svakako najznačajniji
postupak u praćenju zbivanja tijekom ženskog ciklusa je ciklus
monitoring - ultrazvučno praćenje rasta folikula uz određivanje bazalnog hormonskog statusa - bazalne razine (3. - 5. dan
ciklusa) odnosno dinamičkog praćenja kretanja razine odgovarajućih
hormona. Ukoliko se radi o odsustvu ovulacije
(anovulacija) i liječenju neplodnosti, uz otklanjanje
primarnog uzroka anovulacije pristupa se stimulaciji i indukciji
ovulacije medikamentoznim putem. U tu svrhu primjenjuju se clomifen,
epimestrol i/ili gonadotropini: FSH, FSH+LH i hCG (bez ili u
kombinaciji s GnRH-analozima) u svim mnogobrojnim varijacijama.
Oštećenja jajovoda: U provjeri prohodnosti
jajovoda koriste se kontrastne metode: histerosalpingografija
(HSG) i histerosalpingo-sonografija (HSSG). U oba slučaja
kontrastno sredstvo se ubrizgava u maternicu i jajovode, a prohodnost
genitalnog sustava ispituje rendgenskim slikanjem ili ultrazvučnim
putem. Izravan uvid u patološke promjene omogućuje laparoskopija
(LPSC). Kod laparoskopije se optičkim instrumentom ulazi u trbušnu
šupljinu i izravno promatra izgled, položaj i prohodnost jajovoda,
uz istodobnu mogućnost proširenja dijagnostičke u terapijsku metodu:
ovo je naime najčešći put mikrokirurške intervencije.
Neprohodnost
jajovoda liječi se na dva načina: mikrokiruškim zahvatom ili metodama
umjetne oplodnje. Mikrokirurški zahvat koji se obavlja
finim sitnim instrumentima pod mikroskopom ili laparoskopskim putem ima
uspješnost i do 40 posto. Tom prilikom se odstranjuju cistične promjene
na jajnicima ili ljušte priraslice koje sljepljuju jajovode ili
jajnike uz stijenku crijeva ili male zdjelice. Zahvat se preferira
kod mlađih osoba i jednostavnijih oštećenja jajovoda, a uspješna
operacija predstavlja trajno rješenje problema oštećenih jajovoda.
Endometrioza: Liječenje je u principu
dvojako: konzervativnim putem - hormonska terapija, ili kirurškim
putem, odnosno kombinacijom ovih metoda. U okviru hormonske terapije
koriste se GnRH analozi, gestagenska supstitucija
ili u blažim slučajevima niskodozirani oralni kontraceptivi
s jakom gestagenskom komponentom. Uobičajena je kontinuirana primjena
hormonske terapije tijekom 6 mjeseci. Novija istraživanja ukazuju
na slične rezultate u terapiji endometrioze primjenom gestagena
danazola i GnRH analoga. Kirurška terapija endometrioze obuhvaća
dijagnostičku i istodobno operativnu laparoskopiju (pri čemu se
odstrane vidljiva endometriotička žarišta), kao i second-look
laparoskopiju (u novije vrijeme se napušta). U liječenju neplodnosti
kod neuspjeha kirurškog i medikamentoznog liječenja, primjenjuju
se metode umjetne oplodnje.
PCOS: Kako je
pretjerana debljina vrlo čest problem žena s policističnim jajnicima,
takvim pacijenticama se preporučuje smanjenje tjelesne težine što
ima višestruko pozitivan učinak. Smanjenje tjelesne težine za samo
5% može ponovno uspostaviti ovulacijski ciklus. Normalna tjelesna
težina znači ujedno i manje problema s kolesterolom, lipidima i
inzulinom. Uz mršavljenje, važna je i tjelesna aktivnost, prestanak
pušenja i uporabe alkohola, te općenito usvajanje zdravog načina
života. U okviru liječenja neplodnosti temeljni problem policističnih
jajnika je izostanak ovulacije - anovulacija, te se u ovim
slučajevima vrši stimulacija i indukcija ovulacije (najčešće uz
istodobnu inhibiciju aktivnosti hipofize) s ciljanim spolnim odnosom.
Trudnoća sama po sebi vrlo povoljno djeluje na PCOS.
Anomalije u razvitku spolnih organa:
Mogućnosti dijagnostike obuhvaćaju prije svega
ginekološki i ultrazvučni pregled,
koji se kombiniraju s kromosomskom analizom i po potrebi histeroskopijom
(HYSC) i laparoskopijom (LPSC). U liječenju neplodnosti
najbolju prognozu imaju anomalije spajanja, gdje je normalnu trudnoću
vrlo često moguće ostvariti uz minimalne ili nikakove kirurške intervencije.
U slučaju anomalija razvitka spolnih žljezda ili vanjskih genitalija
liječenje obuhvaća prije svega kirurške korekcije i hormonsku nadomjestnu
terapiju.
| Dr.Vesna Harni |
|
 |
Literatura:
1.Diedrich K, Felberbaum R, Baumann P. Assistierte
Reproduktion - Ein Überblick. Gynäkologe 1996; 29: 413-419
2. Strowitzki T. Ovulationsinduktion mit GnRH und Gonadotropinen.
Gynäkologe 1996; 29: 268-277
3. Küpker W, Diedrich K. Die assistierte Reproduktion
in der Behandlung infertiler Frauen mit Endometriose. Gyn
Spectrum 1997; 4:3-5
|
|
