Migracijske i epidemiološke studije jasno potvrđuju da način i vrsta prehrane igraju kauzalnu ulogu u razvitku raka. Stručnjaci procjenjuju da je oko 20 - 60% svih smrtnih slučajeva usljed raka uvjetovano načinom prehrane. Najnovija istraživanja ukazuju da ishrana bogata povrćem i balastnim tvarima sadrži komponente koje u različitim stadijima razvitka tumora djeluju kemopreventivno. Za ovakovo antikancerogeno djelovanje voća, povrća i žitarica zaslužne su ne samo antioksidativne tvari (vitamini A, E i C), nego i bioaktivne tvari:

• balastne tvari,
• tvari iz fermentiranih namirnica, kao i
• sekundarne biljne tvari.

Antikancerogeno djelovanje balastnih tvari počiva najvećim dijelom na njihovoj sposobnosti stvaranja kompleksa sa žučnim kiselinama, koje su potencijalno kancerogene. Skraćenje vremena boravka hrane u crijevima pri uzimanju namirnica bogatih balastnim tvarima skraćuje vrijeme kontakta kancerogenih tvari sa stijenkom crijeva, što objašnjava zaštitni učinak u nastanku raka debelog crijeva. Visok udio balastnih tvari u prehrani vodi povećanom izlučivanju estrogena (ženski spolni hormoni) preko stolice i porastu koncentracije bjelančevina koje vezuju seksualne hormone (SHBG). Udio slobodnog, biološki aktivnog estradiola se smanjuje, pa na taj način opada i rizik nastanka raka dojke.

U osnovi antikancerogenog djelovanja fermentiranih životnih namirnica stoji pozitivno djelovanje bakterija koje stvaraju mliječnu kiselinu (laktobacili - mliječno kisele bakterije). Mnogobrojna znanstvena istraživanja pokazuju da laktobacili aktiviraju imunološki sustav, blokiraju aktiviranje prokancerogenih tvari i inaktiviraju mutagene tvari u crijevu. Novije studije pokazuju da visok sadržaj fermentiranih mliječnih proizvoda u prehrani djeluje zaštitno u nastanku raka debelog crijeva i raka dojke. Od fermentiranih životnih namirnica u srednjoj Europi najveći značaj imaju kiselo zelje i jogurt.

Profilaktičko i terapijsko djelovanje sastojaka biljaka (npr. luk, češnjak, zelje) bilo je poznato još starim Egipćanima prije oko 3.000 godina. Tek u posljednjih 10 - 20 godina razvitkom efikasnih dijagnostičkih metoda izolirane su brojne tvari s zaštitnim učinkom u namirnicama biljnog porijekla koje su nazvane "sekundarne biljne tvari" - fitokemikalije (phytochemicals). Ove tvari posjeduju posrednu vrijednost u prehrani, a mogu na najrazličitije načine spriječiti nastanak raka.

Na temelju epidemioloških nalaza smanjenja rizika pojavnosti raka kod prehrane bogate voćem i povrćem, započela je potraga za sastojcima biljaka koji djeluju potencijalno kemoprotektivno. U međuvremenu je poznato između 5.000 - 10.000 sekundarnih biljnih tvari. Samo u zelju i bijelom kupusu je do sada nađeno 49 različitih fitokemikalija i njihovih metabolita. Ove tvari se temeljem kemijske strukture mogu razvrstati u nekoliko glavnih skupina.

Najpoznatija i najbolje istražena tvar s kemoprotektivnom potencom je beta-karoten. Najveće koncentracije beta-karotena nalaze se u povrću narančaste boje (mrkva i tikva), u zelenim listovima povrća (špinat, blitva, zelje) i marelicama. Antikancerogena svojstva dokazana su i kod drugih karotenoida: likopena iz rajčica ili ksantofila iz zelja. Redovan unos velikih količina životnih namirnica bogatih karotenoidima korelira u studijama s jasno nižim rizikom nastanka raka, osobito raka pluća, prostate i dojke. Antikancerogeni učinak karotenoida zasniva se na inhibiciji enzimatskih procesa injicijalne faze u nastanku raka (blokada citokrom-P450-ovisne monooksigenaze, tzv. Phase-I-enzimi), te antioksidativnom učinku, stimulaciji imunološkog sustava, utjecaju na rast i diferencijaciju stanica.

Fitosterini nalikuju svojom strukturom kolesterinu, a namirnice najbogatije fitosterinima su sjemenke suncokreta i sezama. Posjeduju zaštitno djelovanje u nastanku raka debelog crijeva. Ove tvari sprječavaju stvaranje sekundarnih žučnih kiselina u debelom crijevu koje djeluju kao promotori u nastanku raka. Fitosterini blokiraju osim toga različite faze staničnog ciklusa, razmnožavanje stanica se usporava i na taj način se produljuje vrijeme tijekom kojeg se aktiviraju stanični reparacijski mehanizmi (reparacija slučajnih mutacija na razini DNA).

Saponini su do sada zbog svoga hemolitičkog djelovanja svrstavani u skupinu tvari koje oštećuju zdravlje. Njihovo antikancerogeno djelovanje počiva slično fitosterinima na sposobnosti vezivanja primarnih žučnih kiselina i kolesterina, čime se smanjuje prije svega rizik nastanka raka debelog crijeva. Osobito bogate saponinima su mahunarke.

U prirodi je poznato oko 80 različitih glukozinolata, a nalaze se u svim vrstama zelja. Antikancerogeno djelovanje glukozinolata i njihovih metabolita izotiocijanata, tiocijanata i indola počiva u blokadi enzimatskih procesa aktivacije prokancerogena u kancerogene i indukciji tzv. Phase-II-enzima: npr. glutation-S-transferaza, koji ubrzavaju inaktivaciju aktiviranih karcinogena. Kako u eksperimentima na životinjama, tako i klinička istraživanja dokazuju utjecaj indola na metabolizam estrogena, koji na taj način ispoljava zaštitni učinak kod estrogen-ovisnih tumora.

Najvažniji u strukturi polifenola su fenolske kiseline i flavonoidi. Fenolske kiseline se nalaze isključivo u vanjskim slojevima biljaka, osobito u žitaricama i zelju. One stupaju u kovalentnu vezu s policikličnim aromatskim ugljikohidratima i time potiskuju njihovo kancerogeno djelovanje. U pokusima na životinjama fenolske kiseline blokiraju kemijski induciran nastanak raka jednjaka, želuca, kože i pluća.

Flavonoidi se prije svega nalaze u ljuskama voća (jabuke, trešnje) i povrća (rajčice). Poznato je ukupno oko 4.000 - 5.000 raznih vrsta flavonoida. Visok alimentarni unos flavonoida smanjuje rizik nastanka raka želuca, debelog crijeva i dojke. In vitro flavonoidi blokiraju stanični rast i razmnožavanje humanih stanica raka dojke. Osim inhibicije Phase-I- enzima, flavonoidi maskiraju mjesta vezivanja kancerogenih tvari na DNA štiteći na taj način nasljedni materijal stanice od mogućeg utjecaja kancerogenih tvari.

Inhibitori proteaza su zbog mogućeg inhibirajućeg efekta na rast ranije svrstavani u grupu tvari koje štetno djeluju na zdravlje. Soja i mango, kikiriki, krumpir i grašak sadrže obilato inhibitore proteaza, soja čak najmanje pet različitih. Antikancerogeni učinak Bowman-Birk inhibitora iz soje dokazano je u staničnim kulturama kod tumora koji su inducirani kemijskim putem ili zračenjem. Postoje dokazi, da ovaj inhibitor proteaza sprječava razvitak raka debelog crijeva, usne šupljine, pluća, jetre i jednjaka.

Monoterpeni ispoljavaju svoje antikancerogeno djelovanje sprječavanjem aktivacije onkogena (ras-onkogen), a najpoznatiji od njih su prisutni u ulju citrusa (D-Limonini) i ulju komorača (D-Carvon). U pokusima na životinjama inhibiraju nastanak raka želuca, jetre, dojke i pluća, a u stanju su djelovati i na involuciju tumora dojke.

Češnjak i druge lukovice (crni luk, poriluk, zeleni luk) su stoljećima sastojci pučke medicine. Njihovi sastojci koji sadrže sumpor - sulfidi, imaju dokazane antimikrobni, antioksidativni i antikancerogeni učinak. Mnoga istraživanja potvrđuju da povećani unos crnog luka i češnjaka štiti od nastanka raka želuca. Kao i mnoge druge fitokemikalije, i sulfidi inhibiraju enzime aktivacije prokancerogena, te aktiviraju enzime koji ubrzavaju inaktivaciju istih, i pozitivno utječu na imunološki sustav.

Fitoestrogeni - izoflavonoidi i lignani, nazvani tako zbog strukture i učinaka koji su slični estrogenim hormonima, nalaze se u najnovije vrijeme u centru interesa. Pretpostavlja se da posjeduju zaštitni učinak u nastanku hormonski ovisnih vrsta raka (dojka, prostata, maternica). Izoflavonoidi se nalaze u raznim mahunarkama, pri čemu soja nadaleko prednjači. Lignani su suprotno tome veoma rasprostranjeni u biljnom svijetu: najviše ih ima u lanenim sjemenkama, pšeničnim klicama, raži, te drugom povrću i voću. Izoflavonoidi i lignani se nakon modifikacije u debelom crijevu apsorbiraju i prerađuju u jetri, a njihovi razgradni produkti se mogu određivati u urinu.

Stupanj izlučivanja urinom korelira s unosom izoflavonoida i lignana, a znanstveno je potvrđeno da visoka koncentracija fitoestrogena i njihovih metabolita u urinu korelira s niskim rizikom nastanka raka dojke. Obzirom da je ekspozicija estrogenima jedan od odlučujućih rizičnih čimbenika u nastanku tumora dojke, fitoestrogeni predstavljaju osobito interesantnu grupu fitokemikalija u prevenciji raka dojke

Najsigurniji način smanjenja individualnog rizika nastanka raka je uzimanje životnih namirnica što više u izvornom obliku. Fitoestrogeni su najviše zastupljeni u soja-mahunama, lanenom sjemenu i neljuštenim žitaricama. Lukovice, sve vrste zelja i kupusa, rajčice, mahunarke i citrusi su veoma bogati u najrazličitijim fitokemikalijama s antikancerogenim učinkom. Ove namirnice su istodobno bogate antioksidativnim vitaminima, visoko vrijednim rijetkim elementima i antikancerogenim balastnim tvarima. Ovakav način prehrane smanjuje ne samo rizik nastanka raka, nego regulira probavu, jača imunološki sustav, ublažava menopauzalne tegobe i smanjuje rizik nastanka kardiovaskularnih bolesti.

Vaš liječnik, nažalost, neće vas još uvijek moći posavjetovati koju je količinu povrća, voća i soja-produkata potrebno dnevno unijeti u organizam kako bi se sigurno izbjegao rak dojke, prostate ili debelog crijeva. Dodatak izoflavonoida i lignana prehrani u smislu kemoprevencije mora biti ispitan u kliničkim studijama prije nego se započne s zvaničnim preporukama. Kada je u pitanju rak dojke, obogaćivanje prehrane s izabranim fitoestrogenima mogao bi dovesti do željenog cilja: pada rizika nastanka raka dojke. Pri ovome ne smijemo zaboraviti da je nastanak raka dojke veoma složen proces - od injicijacije do vidljivog tumora postoji latentni period od 10 - 20 godina. Otvorena pitanja su koje žene i kada, te koliko dugo trebaju uzimati ove protektivne tvari kako bi se zaštitile od raka dojke?

Dr.Vesna Harni
	Literatura: 1. Watzl B, Leitzmann C. Bioaktive Substanzen in Lebensmitteln. Hippokrates Verlag Stuttgart 1995; 19-25. 2. Yang CS, Landau JM et al. Inhibition of carcinogenesis by dietary polyphenolic compounds. Annu Rev Nutr 2001; 21:381-406 3. Dorant E. Consumption of onions and a reduced risk of stomach carcinoma. Gastroenterol 1996; 110:1220 ... ostale reference