Posljednje godišnje izviješće Sjevernoameričkog udruženja središnjih registara za rak, kao i Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (North American Association of Central Cancer Registries; Center for Disease Control and Prevention) objavljeno 06. lipnja 2001. godine upućuje na općenito smanjenje učestalosti javljanja malignih oboljenja u periodu između 1992. i 1998. godine.

Prije svega se to odnosi na nastanak i smrtnost muškaraca od raka pluća, kao i na mnoge ginekološke karcinome, uključujuću rak jajnika i osobito rak vrata maternice, ali i druge karcinome kao što su rak želuca i kolorektalni karcinom, s godišnjim padom od 1,1% tijekom svih ovih 6 godina.

S druge strane, na prvo mjesto među karcinomima u žena dolazi rak dojke čija je pojavnost u periodu između 1973. i 1998. godine porasla za 40%. Ukupna smrtnost od raka dojke je ipak u opadanju, što je prije svega zahvaliti poboljšanom otkriću ove bolesti u njenim ranim stadijima. Ostali karcinomi, čiji se porast bilježi tijekom ovog perioda su melanom, rak štitnjače i rak jednjaka. Kada se radi o ginekološkim karcinomima, između 1992. i 1998. godine se bilježi porast pojavnosti raka stidnice od 2,4%, dok smrtnost od ove bolesti odgovara onoj sredinom osamdesetih godina. Najčešće je to skvamozni karcinom u starijih žena, kao i žena lošijeg socijalno ekonomskog statusa.

Rak vrata maternice bilježi od 1981. godine konstatan pad od 1,1% godišnje. Na isti način opada i njegova smrtnost. Blaži porast pojavnosti raka vrata maternice se bilježi u nešto mlađih žena. Pojavnost raka jajnika također opada između 1992. i 1998. godine, iako je učestalost relativno visoka od 1980. godine kada je zabilježen veliki porast u oboljevanju od ove bolesti. Smrtnost od raka jajnika je u slabom opadanju.

Učestalost i smrtnost od raka u našoj zemlji prati i proučava Državni registar za rak, populacijski registar pri Hrvatskom Zavodu za javno zdravstvo. U Biltenu br. 22 objavljeni su podaci o incidenciji raka u Hrvatskoj za 1997. godinu. Ukupan broj novodijagnosticiranih bolesnika s invazivnim rakom je iznosio 16.653 od toga 7.729 žena i 8.914 muškaraca. Stopa incidencije iznosila je 313.9 za žene (313.9/100.000 žena) i 384.5 za muškarce. Pet najčešćih sijela raka čine ukupno 55% novih slučajeva raka u muškaraca: rak bronha i pluća (26%), rak želuca (9%), rak prostate (7%), rak rektuma (7%) i rak kolona (6%).

Pet najčešćih sijela raka u žena čine rak dojke (24%), rak trupa maternice (7%), rak kolona (7%), rak želuca (6%) i rak bronhija i pluća (6%). Gledano prema godinama starosti, najčešća sijela raka kod žena u dobi između 20 - 29 godina su rak vrata maternice, limfomi i rak štitnjače. U dobi između 30 - 39 godina najčešći su rak dojke, rak vrata maternice i rak štitnjače. Između 40 - 49 godina najčešće nastaju rak dojke, rak vrata maternice i rak jajnika.

U dobi 50 - 59 godina žene najčešće obolijevaju od raka dojke, raka trupa maternice i raka jajnika. Između 60 - 69 godina najčešće se javljaju rak dojke, rak trupa maternice i rak kolona. U dobi između 70 - 79 godina je rak dojke još uvijek na prvom mjestu, a slijede rak želuca i rak kolona. Nakon 80. godine na prvom mjestu je opet rak dojke, a slijede rak kolona i rak želuca.

Stalni porast individualizacije operativnog zahvata kao kod raka vrata maternice, trupa maternice i raka stidnice, radikalna operacija kao kod raka jajnika, te poštedni operativni zahvati kod ranih formi raka dojke dominiraju slikom onkološko - kirurških terapijskih postupaka. Radijacijska terapija, kao i kemoterapija dopunjuju paletu različitih terapijskih mogućnosti u liječenju ginekoloških karcinoma. Ipak, najznačajnija spoznaja tijekom posljednjih godina je da je rak izlječiva bolest, a najznačajniji čimbenik uspješnog liječenja bilo koje forme raka je rana dijagnostika.

Najvažnija poruka ovih stranica trebala bi postati motivacija za redovite ginekološke kontrole. Rana dijagnostika ginekoloških karcinoma nije stvar samo ginekologa i citologa, daleko veću ulogu dobiva spoznaja da naše zdravlje stoji na raspolaganju nama samima, da smo za njega sami odgovorni i da se za njega moramo brinuti.

Dr.Vesna Harni
	Literatura: 1. Bender HG. Gynäkologische Onkologie, 2. Auflage, Georg Thieme Verlag Stuttgart New York 1991. 2. Arbeitsgemeinschaft für gyn. Onkologie der ÖGGG, Manual der gynäkologischen Onkologie, Springer Verlag Wien New York 1993. 3. Dall P. Innovative gynäkologische Onkologie. gynäkologe 2002; 35:867-871 ... ostale reference