| Zadnja izmjena: |
25.1.2009 |
Vulvarna distrofija obuhvaća grupu promjena i oboljenja
stidnice za koje se pretpostavlja da nemaju maligni potencijal.
Radi se prije svega o poremećajima rasta i arhitekture
epitela kože, što se najčešće izražava bijelim mrljama stidnice.
Zahvaljujući zajedničkim naporima dviju velikih ogranizacija: ISSVD
- International Society for the Study of Vulvar Disease i
ISGP - International Society of Gynecological Pathologist
koncem devedesetih godina prošlog stoljeća uvedena je nova klasifikacija
vulvarnih distrofija, pri čemu su izostavljeni ranije korišteni
opisni izrazi, a uvedeni jasno definirani histološki pojmovi. Prema
ISSVD i ISGD nomenklaturi, razlikuju se tri grupe oboljenja stidnice
koja nemaju maligni potencijal:
- Lichen sclerosus (hipoplastična i atrofična distrofija)
- Hyperplasia squamosa (hiperplastična distrofija) i
- druge dermatoze (miješana distrofija).
Lichen sclerosus (Lichen sclerosus et atrophicus;
Craurosis vulve) je specifična dermatoza koja se može javiti
bilo gdje na koži, iako se najčešće javlja na stidnici. Najveći
broj ovih promjena nastaje kod odraslih, a mogu se susresti i kod
djece kada se promjene obično povlače u pubertetu. Promjene koje
odgovaraju lichenu su ravne, boje slonovače, nešto spuštene ispod
razine kože, i u vidu poligonalnih papula koje mogu međusobno konfluirati,
a nerijetko su slabije pigmentirane. Karakteristična histološka
slika je ravan, tanak i hiperkeratotičan epidermis. U liječenju
ovih promjena koriste se masti koje sadrže testosteron kroz
6 tjedana - 6 mjeseci, evt. progesteronske masti. Procijenjeni
maligni potencijal ovih promjena iznosi: < 4%.
Hyperplasia squamosa (Dystrophia hyperplastica,
Lichen simplex chronicus, Leukoplakia, Keratosis)
obuhvaća jasno ograničene promjene u vidu bjelkastih žarišta odebljanja,
popraćenih svrbežom. Pigmentacija može biti i smanjenja i pojačana.
Histološki se nalaze hiperkeratoza i akantoza, u dermisu obilni
upalni infiltrati, odnosno kronična upalna reakcija. Skvamozna hiperplazija
je čest pratilac karcinoma stidnice. U liječenju ovih promjena primjenjuju
se fluorirani glukokortikoidi u trajanju od 4 - 6 tjedana.
Procijenjeni maligni potencijal hiperplastičnih distrofija iznosi
10 - 15%.
Druge dermatoze (Dystrophia mixta) obuhvaćaju
promjene mješovitog tipa. Kada su u istom histološkom preparatu
prisutne promjene koje odgovaraju i hiperplastičnoj i atrofičnoj
distrofiji govorimo o mješovitim distrofijama, odnosno drugim (ostalim)
dermatozama vulve. U liječenju mješovitih distrofija koriste se
kortikosteroidi, kao i testosteron, u različitim kombinacijama.
Maligni potencijal ovih promjena iznosi oko 20%.
U svakoj od navedenih skupina vulvarnih distrofija razlikujemo dvije
podskupine promjena: promjene bez atipije, kao i promjene s atipijama.
Atipija označuje promjene u veličini i izgledu prije svega jezgara,
ali i citoplazme stanice, koje više ili manje odudaraju od normalnog
izgleda stanice. Sve podskupine vulvarnih distrofija koje sadrže atipične
stanice spadaju u vulvarne intraepitelne neoplazije (VIN).
| Dr.Vesna Harni |
|
 |
Literatura:
1. Küppers V. Behandlung der Präneoplasien von Vulva
und Vagina, Gynäkologe 2001; 34 (7):603-607
2. Elbach HW, Zippel HH. Klinische und pathomorpho-logische
Untersuchungen zur präkanzerosen Bedeutung und prognostischen
Wertung epithelialer Vulvaveränderungen. GebFra 1986; 46:495-500
3. Küng F. Lichen sclerosus - hormonelle Therapie heute,
Gynäkologisch-geburtshilflicher Rundschau 2000; 40 (1): 29-32
|
| |
|
