| Zadnja izmjena: |
25.1.2009 |
Veoma važan postupak u liječenju raka stidnice je optimalan
staging i grading - optimalna dijagnostika prije odluke
o daljnjem liječenju, pri čemu oba ova postupka omogućuju u velikoj
mjeri individualni pristup pacijentici. Osobito se kod mlađih, seksualno
aktivnih pacijentica nastoji ograničiti radikalnost operativnog
zahvata, ukoliko to stadij bolesti dopušta.
U liječenju raka stidnice stoje slijedeće metode na raspolaganju:
- radikalna operacija,
- elektroresekcija i - koagulacija vulve,
- radioterapija (terapija zračenjem),
- kombinirane terapije.
Radikalna operacija (vulvektomija - odstranjenje
stidnice + bilateralna ingvinalna limfadenektomija - obostrano
odstranjenje preponskih limfnih čvorova) je metoda izbora u liječenju
karcinoma vulve. Usprkos činjenici da je karcinom vulve bolest starije
životne dobi, preko 90% pacijentica je u operabilnom stanju.
Tek
kojih 60% pacijentica dolazi u prognostički povoljnim stadijima
(FIGO stadij I i II), što bi značilo da su kod gotovo polovice pacijentica
već u trenutku postavljanja dijagnoze zahvaćeni regionalni limfni
čvorovi: jednostrano ili obostrano. Ukoliko su limfni čvorovi negativni,
uspjeh radikalne operacije je izvanredan, postotak preživljavanja
i izlječenja iznosi 70 - 100%. U slučaju zahvaćenosti limfnih čvorova,
rezultati su daleko slabiji: 33 - 68%.
Operacija je skopčana s značajnom
smrtnosti: 1 - 5%. Komplikacije operacije su: komplikacije u zarastanju
rane - infekcija, nekroza i dehiscencija rane (razilaženje rane),
kao i stvaranje seroma, limfedem, postoperativno krvarenje i venska
tromboza, te ožiljkaste promjene i stenoza nakon zarastanja rane.
Kod veoma ranih stadija raka stidnice, s maksimalnom dubinom
invazije do 1 mm, i veličinom karcinoma do 20 mm, smatra se da je
"wide excision" - ekscizija široko u zdravo tkivo
dostatna. Ovaj stadij se u novije vrijeme označava kao stadij Ia.
Kod invazije do 3 mm, s obzirom da je veoma niska učestalost pozitivnih
limfnih čvorova (ca 5,5%) diskutiraju se također "wide excision"
i lateralna hemivulvektomija (jednostrano odstranjenje vulve) s
istostranim odstranjenjem preponskih limfnih čvorova.
U operativne
postupke, u izabranim slučajevima, spadaju i elektroresekcija
i - koagulacija vulve, odnosno laserska (CO2) vulvektomija.
Elektrokirurški pristup skraćuje duljinu operacije, daje izvrsne
kozmetičke rezultate i smanjuje broj komplikacija operacije.
Radioterapija kao primarna terapija se u slučaju raka
stidnice primjenjuje prije svega kod inoperabilnih slučajeva ili
kod odabranih indikacija u smislu adjuvantne terapije (recidiv ili
naknadno zračenje preponskih limfnih čvorova).
Nove strategije u liječenju raka stidnice pokušavaju iskoristiti
pozitivne strane operativnog tretmana i radioterapije. Najznačajniji
postupci u tom smislu su kombinacija elektroresekcije vulve s naknadnim
zračenjem preponskih limfnih čvorova.
Kombinirana terapija se primjenjuje prije svega kod tzv. povoljnih slučajeva kao
što su lateralna (vanjska) lokalizacija, tumor < 2 cm + lateralna
lokalizacija + invazija < 1 mm. Multimodalna terapija raka stidnice podrazumijeva pored operativnog odstranjenja karcinoma,
najčešće neoadjuvantno (prijeoperativno) zračenje limfnih čvorova
i uključivanje citostatika u terapiju, prije svega mitomycin, 5FU
i cisplatin.
Odlučujući čimbenici u prognozi rezultata liječenja su stadij
bolesti, veličina karcinoma i zahvaćenost lifmnih čvorova. Ukoliko
je karcinom < 1 cm procenat 5-godišnjeg preživljavanja je 90%,
i ukoliko je 1 - 2 cm: 89%. Drugim riječima, u stadiju I se izliječi
oko 80% i u stadiju II oko 65% pacijentica.
| Dr.Vesna Harni |
|
 |
Literatura:
1.Weghaupt K. Das Vulvakarzinom und seine Behandlung,
gynäkol prax 1985; (9): 109-115
2. Schnürch HG. Therapie des Vulva- und Vaginalkarzinoms.
Gynäkologe 2001; 34 (7): 608-618
3. Barke A. Frommhold H. Radiotherapie des Vulvakarzinoms.
Gynäkologe 2001; 34 (7): 619-626
|
| |
|