| Zadnja izmjena: |
25.1.2009 |
Vaginalna intraepitelna neoplazija - VAIN predstavlja
intraepitelni stadij raka rodnice. Intraepitelni stadij označuje
pojavu atipičnih odnosno malignih stanica unutar
epitela rodnice u različitom stupnju. Nisu svi stupnjevi VAIN obavezno i prekanceroze:
u prekanceroze ubrajamo samo tešku displaziju i CIS (promjene
označene s VAIN3). Učestalost vaginalne intraepitelne neoplazije
nije poznata, s obzirom da je izolirana vaginalna prekanceroza izuzetno
rijetka pojava.
Displazije vagine se najčešće javljaju zajedno ili
u u sklopu već postojećih premalignih lezija vulve i vrata maternice.
Otuda značaj detaljnog pregleda rodnice u svim slučajevima displazije
vulve ili vrata maternice i vice versa. Posljednjih godina se VAIN
nešto češće dijagnosticira kod mlađih žena.
Razlikuju se 3 vrste vaginalnih intraepitelnih neoplazija
(VAIN):
- VAIN 1 - Blaga displazija: Promjene na stanicama
u smislu diskeratoze ili atipije: odstupanja od normalnog izgleda
stanice koja se zbrojno mogu prikazati kao nejednakost u obliku
i veličini ne samo stanica već i njihovih jezgara, poremećaju
sazrijevanja i odnosa citoplazma/jezgra, različitoj količini i
kvaliteti kromatina, izgledu i broju nukleolusa, prisustvu mitoza,
kao i načinu orijentacije jezgara. Ovakove promjene prisutne su
samo u donjoj trećini epitela, s nazočnošću mitoza u bazalnom
sloju.
- VAIN 2 - Umjerena displazija: Opisane promjene
na stanicama prisutne su u donje 2/3 epitela, a sazrijevanje epitela
je izraženo najviše u gornjoj 1/3 epitela i
- VAIN 3 - Teška displazija: Obuhvaća tešku displaziju,
Ca in situ, kao i atipične kondilomatozne promjene. Kod ovog tipa
VAIN nezrele displastične stanice se nalaze u više od 2/3 debljine
epitela. VAIN 3 je predstadij raka rodnice (obligatna prekanceroza).
Simptomi VAIN obično nedostaju ili su nekarakteristični
i obuhvaćaju pojačani iscjedak sukrvavog izgleda, s ili bez neugodnog
zadaha.
Sumnjive promjene na rodnici otkrivaju se prilikom ginekološkog
pregleda obično kao crvene ili bijele mrlje: ulkusi (ulcus
- čir ili ranica) izdignutih rubova ili u ravnini sluznice, ili
u vidu bradavičastih promjena. Najčešća lokalizacija ovih promjena
je gornja trećina stražnje stijenke rodnice. Kod svake sumnjive
lezije potrebno je napraviti kolposkopiju,
citološki bris, i/ili biopsiju. Kod uzimanja biopsije od pomoći
može biti svakako i Schillerova jodna proba.
Kod mlađih pacijentica i lezija tipa VAIN1 i VAIN2 liječenje
je konzervativnog tipa: medikamentozno liječenje lokalne infekcije
i praćenje promjena. Ukoliko promjene perzistiraju dulje od 6 mjeseci,
virogenog su ili progresivnog karaktera (progresija u VAIN3), te
promjera većeg od 2 cm preporučuje se ekscizija prekancerozne lezije
do u zdravo tkivo.
Multicentrične promjene mogu se liječiti također
lokalno citostatski (5-fluorouracil), s interferonom ili CO2 - laserskom
vaporizacijom. Kod recidiva se radi parcijalna ili totalna kolpektomija
(odstranjenje rodnice), a kod istodobnog javljanja CIN potrebno
je razmisliti o histerektomiji (odstranjenju maternice). Kod medikamentoznog
liječenja računa se s recidivima u 5 - 10%, dok je nakon operativnog
liječenja broj recidiva < 1%. U oba slučaja potrebno je redovito
citološko praćenje promjena.
| Dr.Vesna Harni |
|
 |
Literatura:
1. Küppers V. Behandlung der Präneoplasien von Vulva
und Vagina, Gynäkologe 2001, 34 (7): 603-607
2. Teichmann AT, Kuhn W, Gallwitz U. Primäre und sekundäre
Vaginalmalignome. gynäkol prax 1985; 9:7-14
3. Schnürch HG. Therapie des Vulva- und Vaginalkarzinoms.
Gynäkologe 2001; 34 (7): 608-618
|
|