Rak rodnice ne spada u učestale ginekološke karcinome. Veoma su rijetke publikacije u kojima je broj slučajeva raka rodnice veći od 100. Njegova učestalost iznosi 1 - 3% svih ginekoloških zloćudnih tumora. Pretežito se javljaju u starijoj životnoj dobi, a vrhunac javljanja je u 6. i 7. desetljeću života. U usporedbi s rakom vrata maternice, javlja se nekih 10 - 15 godina kasnije.

Najčešća vrsta raka rodnice je skvamozni karcinom (85 - 90%) - karcinom koji potječe iz pločasto slojevitog epitela rodnice. Slično kao kod raka vulve i raka vrata maternice pretpostavlja se (multicentrični) nastanak iz preinvazivnih stadija (VAIN). U rjeđim slučajevima javlja se adenokarcinom koji potječe iz ostataka Müllerovih, Wolfovih ili Gartnerovog kanala, zaostalih embrionalnih struktura u neposrednoj blizini rodnice.

U 2/3 pacijentica s klarocelularnim adenokarcinomom nalazi se u anamnezi podatak o prenatalnoj ekspoziciji dietilstilbestrolu (DES) ili odgovarajućim nesteroidnim estrogenima. DES je sintetski estrogen, koji se sredinom prošlog stoljeća primjenjivao u liječenju prijetećeg spontanog pobačaja, osobito u USA. Promjene su se naročito javljale u djevojčica čije su majke započele uzimati DES prije 12. tjedna trudnoće. Ovaj tumor je često udružen s vaginalnom adenozom ili kongenitalnim vaginalnim poprečnim naborima ili septumima.

Od najvećeg kliničkog značaja su metastatski karcinomi rodnice, koji čine 80 - 90% svih neoplazmi rodnice. U rodnicu najčešće metastaziraju rak vrata maternice ili endometrija, pri čemu je obično zahvaćena gornja 1/3 rodnice ili rak stidnice koji se širi prije svega u donju 1/3 rodnice.

Nisu poznati specifični rizični čimbenici u nastanku raka rodnice. Mogući rizični čimbenici su kronična stanja nadražaja vaginalne sluznice, kao što je to npr. dugogodišnje nošenje vaginalnog pesara u liječenju inkontinencije. Prenatalna ekspozicija DES-u je sigurno čimbenik koji se uzima za razlog nastanka adenokarcinoma u djevojčica čije su majke liječene ovim lijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća u USA.

Stanje nakon operacije ili zračenja raka vrata maternice predstavlja također rizični čimbenik u nastanku raka rodnice, obzirom na očiglednu osjetljivost cijele genitalne cijevi za nastanak karcinoma. Neosporno je bitna uloga i HPV infekcije, te stanja imunosupresije. Sveukupno, u većini slučajeva ne mogu se izdvojiti jasni etiološki kriteriji, kao niti rizični čimbenici u nastanku ovog malignoma.

Klinička simptomatologija kod raka rodnice slična je onoj kod raka vrata maternice. Prije svega javlja se pojačan, često sukrvavi iscjedak neugodnog zadaha ili nepravilna vaginalna krvarenja, osobito nakon spolnog odnosa ili nakon pražnjenja crijeva. Bolovi se rijetko javljaju ili nastaju relativno kasno. Nažalost obično prođu mjeseci nakon pojave prvih simptoma dok pacijentica ne potraži liječnika. Također je za naglasiti potrebu detaljnog pregleda kod svakog peri- i postmenopauzalnog krvarenja.

Činjenica da se rak rodnice razvija kao i rak vrata maternice iz displazija, odnosno carcinoma in situ, omogućuje primjenu sličnih metoda ranog otkrivanja raka rodnice kao i kod raka vrata maternice. Sumnjive promjene na rodnici otkrivaju se prilikom ginekološkog pregleda obično kao crvene ili bijele mrlje: ulkusi (ulcus - čir ili ranica) izdignutih rubova ili u ravnini sluznice, ili u vidu verukoznih (sitnih bradavičastih) promjena. Najčešća lokalizacija ovih promjena je gornja trećina stražnje stijenke rodnice. Kod svake sumnjive lezije potrebno je napraviti kolposkopiju, citološki bris, i/ili biopsiju. Kod uzimanja biopsije od pomoći može biti svakako i Schillerova jodna proba. Ostale metode koje se koriste u preoperativnom stagingu su cisto- i rektoskopija, iv - urogram, kontrastni pregled crijeva, limfografija i CT.

O prognostičkim čimbenicima kod raka rodnice do sada je malo objavljeno. Kao kod ostalih karcinoma starost pacijentice kao i veličina tumora smanjuju šanse za izliječenje. Preživljavanje je daleko veće kod pacijentica kod kojih se rak rodnice otkriva u asimptomatskom stadiju, prilikom rutinskog ginekološkog pregleda. Lokalizacija primarnog tumora također je od značaja za prognozu. Najbolji rezultati liječenja postižu se kod tumora čije je sjedište u gornjem dijelu rodnice. Bitno povoljniju prognozu imaju visoko diferencirani tumori u odnosu na lošije diferencirane. U brojkama: 5-godišnje preživljavanje u stadiju I iznosi 61,7% i u stadiju II: 37,7%.

Dr.Vesna Harni
	Literatura: 1. Teichmann AT, Kuhn W, Gallwitz U. Primäre und sekundäre Vaginalmalignome. gynäkol prax 1985; 9:7-14 2. Küppers V. Behandlung der Präneoplasien von Vulva und Vagina, Gynäkologe 2001, 34 (7): 603-607 3. Schnürch HG. Therapie des Vulva- und Vaginalkarzinoms. Gynäkologe 2001; 34 (7): 608-618 ... ostale reference