U sklopu cjelovite dijagnostičke obrade - otkrivanja i potvrde intraepitelne neoplazije (CIN) ulogu igraju tri komplementarne metode: PAPA test, kolposkopija s ciljanom biopsijom i patohistološka analiza uzorka. U novije vrijeme, ovom klasičnom dijagnostičkom trijasu pridodana je i tipizaciju HPV DNK, čiji podaci omogućuju razdvojiti "biološke" od "morfoloških" promjena eptiela. U odsustvu HPV infekcije, promjene se nazivaju "morfološki CIN", i ne mogu dovesti do nastanka karcinoma.

Samo promjene epitela izazvane humanim papiloma virusom visokog rizika (HPV "high risk") predstavljaju rizik za nastanak karcinoma, te se nazivaju "biološki CIN". U razmatranje se mora uzeti i mogućnost dva tipa HPV infekcije: prolazna i trajna HPV infekcija, te dugi period razvitka prekanceroze iz blagih i umjerenih displazija, što ostavlja ogroman prostor za intervenciju.

U liječenju CIN-a prevladava stav o što poštednijem liječenju, koje će omogućiti što ranije "rješavanje" displazije, bez značajnijih ili trajnijih posljedica. S obzirom na znatnu mogućnost spontane regresije nalaza: kod CIN 1 do 60%, kod CIN 2 i CIN 3 prosječno 35%, osobito nakon liječenja upalnih promjena, prvi korak je bakteriološka i virusološka obrada vrata maternice, te liječenje prisutne infekcije. U slučaju nalaza HPV infekcije visokorizičnim tipovima, nužno je načiniti kolposkopiju, a ovisno o kolposkopskom nalazu i biopsiju ili "see and treat" postupak. Regresija nalaza - povlačenje displazije nakon biopsije iznosi i do 70%.

Kako bi obrada i liječenje pacijentica s CIN-om i na našim prostorima bila standardizirana i u skladu s najnovijim spoznajama medicinske znanosti, od 2001. godine u primjeni je "Revidirani dijagnostičko-terapijski postupnik za premaligne bolesti vrata maternice". U Hrvatskom nacionalnom revidiranom dijagnostičko terapijskom postupniku za premaligne promjene vrata maternice prikazani su postupnici za atipične pločaste stanice neodređenog značenja (ASCUS), cervikalnu intraepitelnu neoplaziju (CIN1, CIN2, CIN3) te mikroinvazivni karcinom (FIGO IA1). Postupnici su načinjeni sukladno najnovijim FIGO preporukama. Revidirani dijagnostičko terapijski postupnik je prikazan i usvojen na simpoziju Hrvatskog društva za kolposkopiju i bolesti vrata maternice i Hrvatskog društva ginekologa i opstetričara HLZ-a održanom 25.studenog 2000. godine.

Ljubojević N et al. Improved National Croatian Diagnostic and Therapeutic Guidelines for Premalignant Lesions of the Uterine Cervix with Some Cost Benefit Aspects, Coll Antropol 2001; 25 (2): 467-74

Terapiju CIN-a provodimo uglavnom kirurškim metodama, bilo da je riječ o ekscizijskim ili lokalno-destruktivnim tehnikama, a provode se u bolničkim ili ambulantnim uvjetima. Kod progresije nalaza i perzistencije promjena metoda izbora je konizacija: U slučaju perzistencije teške displazije: CIN3 i CIS, kao i kod nalaza CIN1 i CIN2 uz HPV "high risk", a koji se ne mijenja dulje od 12 mjeseci preporučuje se konizacija. Svakako tek histološka analiza konusa omogućuje konačnu dijagnozu.

Lokalno-destruktivne metode imaju za cilj uništiti promijenjeni epitel, ali se pri tome ne dobiva preparat za patohistološku analizu, tako da ostaje upitno je li abnormalno tkivo u potpunosti uništeno, zbog čega je primjena ovih metoda ograničena samo na promjene koje su vidljive kolposkopski, smještene egzocervikalno (na površini vrata maternice) i kod kojih je vidljiva čitava granica između pločastog i cilindričnog epitela ("skvamokolumnarna granica"). U ove metode se ubrajaju elektrokauterizacija, krioterapija i laserska vaporizacija.

U liječenju CIN-a primjenjuje se i medikamentozno liječenje, prije svega interferonska terapija. Rezultati studija s primjenom interferona su kontroverzni, ovise o vrsti interferona i načinu primjene. Najbolji rezultati su postignuti primjenum interferona 2alpha izravno u leziju, pod kolposkopskim svjetlom.

Dr.Vesna Harni

Literatura: 1. Ljubojević N et al. Improved National Croatian Diagnostic and Therapeutic Guidelines for Premalignant Lesions of the Uterine Cervix with Some Cost Benefit Aspects, Coll Antropol 2001; 25 (2): 467-74 2. Silz T, Sudik R, Pöschel B. Differenziertes Vorgehen bei suspekten Zytologiebefunden der Cervix uteri, gyn 1996; 1: 30-32 3. Ikenberg H. HPV und intraepitheliale Neoplasien des unteren Genitales. Gynäkologe 2001; 34 (7): 599-602 ... ostale reference