 |
|
|
U slučaju trupa maternice 98% malignih tumora predstavlja
karcinom endometrija (rak sluznice maternice), a oko 2% malignoma
otpada na maligni tumor mišićnog i vezivnog tkiva maternice koji
se naziva sarkom maternice. Sasvim suprotno od karcinoma
endometrija, sarkom uterusa se odlikuje gotovo asimptomatskom ranom
fazom. Najčešće se slučajno otkriva. U kliničke simptome ubrajaju
se brzi rast maternice i vrlo rijetke anomalije krvarenja, kao i
bolovi u donjem dijelu trbuha. Dijagnoza se postavlja temeljem histološkog
nalaza. Pri tome je od osobitog značaja broj mitoza i staničnih
atipija, kao i prodor u limfne odnosno krvne žile. Pomoć u dijagnostici
mogu pružiti ultrazvučni pregled i CT male zdjelice, a frakcionirana
kiretaža je pozitivna tek u 50% slučajeva sarkoma maternice. Najčešće
se dijagnoza postavlja za vrijeme operacije ili poslije operacije
(histološka dijagnoza). Podjela na stadije kod sarkoma odgovara
podjeli na stadije kod karcinoma koji se javljaju na istom mjestu.
Učestalost maligne alteracije mioma maternice procjenjuje se na
oko 0.1%.
Iako je mjesto nastanka karcinoma endometrija i sarkoma maternice
jednako - ogromne su biološke i terapijske razlike između ova dva
malignoma. Najvažnije od razlika su:
- metastaziranje limfnim putovima je kod sarkoma rijetko (<
15%);
- recidivi sarkoma su relativno česti (50%) i
- najveći broj recidiva javlja se izvan male zdjelice (intra-,
odnosno ekstraabdominalno), često uz plućne metastaze hematogenim
putem,
- prognoza je u slučaju sarkoma bitno lošija, a izlječenje (5-godišnje
preživljavanje) je između 20 - 30%. Od velikog prognostičkog značaja
je stadij bolesti, stupanj diferenciranosti tumora, kao i broj
mitoza. Izvrsne terapijske prognoze imaju tumori u ranom stadiju
(stadij I) gdje je izlječenje između 85 - 90%.
Klasifikacija sarkoma uterusa:
- Leiomyosarkom
- Miješani mezodermalni sarkom
- Sarkom porijeklom iz endometralne strome: preko 50% pacijentica
je u premenopauzalnom dobu, a mogu biti pogođene i sasvim mlade
pacijentice.
- Ostali sarkomi: maligni tumori krvnih žila maternice, limfo-
i retikulosarkomi, kao i neklasificirani sarkomi.
Terapija:
- Operativni zahvat: Analogno liječenju raka endometrija,
ukoliko to zdravstveno i opće stanje pacijentice dozvoljava, preporuča
se operativni zahvat, pa makar se radilo i o optimalnom "debulking"
-u. Operativni zahvat se sastoji u odstranjenju maternice, jajnika
i jajovoda (koji su oko 10% slučajevi zahvaćeni malignim procesom),
kao i limfnih čvorova.
- Adjuvantna kemoterapija: Primjenjuje se samostalno ili
u kombinaciji s hormonskom terapijom. Ovisno o histološkom nalazu,
stadiju bolesti, kao i pojavi recidiva primjenjuju se najčešće
holoxan i farmorubicin.
- Radijacijska terapija: U slučaju inoperabilnih pacijentica
sprovodi se primarna radijacijska terapija palijativnog karaktera.
Nije sasvim jasan terapijski značaj radijacijske terapije kod
operiranih pacijentica (adjuvantno zračenje), svakako postoji
određena vrijednost u sprječavanju lokalnih recidiva, dok je utjecaj
na pojavu udaljenih metastaza slabiji.
Prognoza je općenito loša, a svakako je ovisna o stadiju
oboljenja, kao i histološkom nalazu. Izlječenje (5-godišnje preživljavanje)
se postiže u oko 20 - 30% slučajeva.
| Dr.Vesna Harni |
|
| |
Literatura:
1.Tumorzentrum München. Endometriumkarzinom, Empfehlungen
zur Diagnostik, Therapie und Nachsorge. Nachdruck 1997.
2. Arbeitsgemeinschaft für gyn. Onkologie der ÖGGG,
Manual der gynäkologischen Onkologie, Springer Verlag Wien
New York 1993.
3. Ćorušić A, Babić D, Vujić G. Dijagnostika, liječenje
i prognoza zloćudnih tumora tijela maternice, Medicinski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, 2004.
|
|
|
|
|
