| Zadnja izmjena: |
12.2.2006 |
Veoma
važan postupak u liječenju raka endometrija je optimalan staging
i grading - optimalna dijagnostika prije odluke o daljnjem liječenju,
pri čemu oba ova postupka omogućuju u velikoj mjeri individualni
pristup pacijentici. Osobito se kod mlađih, seksualno aktivnih pacijentica
nastoji ograničiti radikalnost operativnog zahvata, ukoliko to stadij
bolesti dopušta. U liječenju raka endometrija na raspolaganju nam
stoje sljedeće metode:
- operativni postupci
- terapija zračenjem i
- kombinacija operativnih postupaka i zračenja.
Gotovo
90% pacijentica s rakom endometrija mogu biti operirane pod optimalnim
kliničkim uvjetima. Stoga se, osim kod relativno rijetkih slučajeva
uznapredovalog karcinoma, uvijek teži operativnom liječenju. Rezultati
radioterapije u slučaju raka endometrija su za isti stadij oko 10-20%
ispod rezultata postignutih operativnim, odnosno kombiniranim postupcima.
Operativni postupak u liječenju raka endometrija u
stadiju I sastoji se u abdominalnom odstranjenju maternice,
jajovoda i jajnika. Odmah nakon odstranjenja maternice, još za vrijeme
operacije određuje se dubina invazije karcinoma, kao i stupanj zrelosti,
te sadržaj receptora u tumoru. Kod stadija Ia G1 nije nužno
otkloniti regionalne (zdjelične) limfne čvorove. U svim drugim
slučajevima ili u slučaju kada karcinom zahvata > 1/3 debljine
mišićnog sloja maternice, preporučuje se nastaviti operaciju s odstranjenjem
regionalnih limfnih čvorova i uz tzv. "sampling"
sumnjivih paraaortalnih limfnih čvorova.
Kod stadija Ia G1 nije potrebno adjuvantno zračenje, koje
se u cilju prevencije vaginalnih i suburetralnih metastaza preporučuje
u svim drugim slučajevima - stadij Ia G2-G3 i stadij Ib
G1-G2. U ovu svrhu koriste se radij, cezij ili iridij (3x5 Gy
iridij 192), a učestalost metastaza se na ovaj način smanjuje s
12 - 15% na 1 - 2%. Dvije trećine svih endometralnih karcinoma spadaju
u low-risk grupu s povoljnom prognozom. Kod stadija Ic,
kao i stadija Ib G3 primjenjuje se adjuvantna terapija u
obliku perkutanog zračenja (do ukupno 50 Gy).
U stadiju II raka endometrija standardna operacija je proširena
radikalna operacija kao kod raka vrata maternice (Wertheim)
s odstranjenjem široke vaginalne manžete kao i odstranjenjem limfnih
čvorova. U svim slučajevima stadija IIa i IIb primjenjuje
se adjuvantno zračenje: intravaginalna afterloading terapija. Nalaz
infiltracije mišićnog sloja, zahvaćenosti krvnih žila ili limfnih
putova indikacija je za dodatno perkutano visoko voltažno zračenje.
Kod stadija III i IV po pravilu se terapija individualizira,
a najčešće koristi kombinirani oblik terapije. Ovisno o ostalim
parametrima, moguća je primjena zračenja, gestagena, tamoksifena
i citostatika.
Kod slučajeva kod kojih nije moguće načiniti operaciju koristi se
primarna terapija zračenjem, koja obuhvaća kombinirano zračenje:
intrauterina kontaktna terapija (4x5 Gy; iridij 192) u afterloading
postupku, uz komplementarno perkutano zračenje do ukupno 50,4 Gy
ili samo perkutano zračenje (50 - 60 Gy) kao palijativna terapija.
Hormonska terapija u liječenju raka endometrija nalazi svoje
mjesto kod uznapredovalih, inoperabilnih ili palijativno operiranih
pacijentica. Pri tome osobiti značaj ima određivanje estrogenskih
i progesteronskih receptora u tumorskom tkivu. U uznapredovalim
stadijima primjenjuje se medroxyprogesteronacetat u dozi od 500
mg/dan (Clinovir; Farlutal) i trajanju od 2 godine. Ostale
mogućnosti su primjena antiestrogena tamoxifena, kao i inhibitora
aromataze aminoglutethimida. Kod negativnog receptorskog statusa,
dolazi u obzir kemoterapija. Lijek izbora je doxorubicin,
a uspjeh je tek negdje oko 10 - 15%. Od kombiniranih shema, najbolje
rezultate pokazuje PAC shema koja obuhvata cisplatin, adriamycin,
cyclophosphamid.
| Dr.Vesna Harni |
|
| |
Literatura:
1.Tumorzentrum München. Endometriumkarzinom, Empfehlungen
zur Diagnostik, Therapie und Nachsorge. Nachdruck 1997.
2. Arbeitsgemeinschaft für gyn. Onkologie der ÖGGG,
Manual der gynäkologischen Onkologie, Springer Verlag Wien
New York 1993.
3. Ćorušić A, Babić D, Vujić G. Dijagnostika, liječenje
i prognoza zloćudnih tumora tijela maternice, Medicinski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, 2004.
|
|
