Rak jajovoda je veoma rijetka bolest. Procjenjuje se da je njegova učestalost 0.1 - 0.4% svih ginekoloških karcinoma. Javlja se obično u životnoj dobi od 40 - 60 godina, i tek pojedinačno u mlađim godinama. Rak jajovoda se najčešće (80%) javlja samo na jednoj strani i to češće u ampularnom, nego u istmičnom dijelu jajovoda. U oko 20% slučajeva se rak jajovoda javlja istodobno zahvaćajući obadva jajovoda (primarno bilateralna forma). Rak jajovoda odlikuje veoma brzo širenje s ranim prodorom u stijenku jajovoda i širenje na peritoneum. Ostali putovi širenja su limfogeni (kontinuirani i diskontinuirani) u regionalne lifmne čvorove, jajnike, maternicu i rodnicu, te sluznicu mokraćnog mjehura i debelog crijeva. Osim primarnih tumora, jajovodi su često mjesto metastatičkih tumora, ovdje najčešće metastaziraju rak jajnika, sluznice maternice ili dojke.

Najčešća histološka forma raka jajovoda je adenokarcinom jajovoda. Makroskopska slika tumora je promjenjiva, a najčešće forme su nodularna i papilarna, te infiltrativni i masivni karcinom. Pri tome jajovod s karcinomom može izgledati bez promjena, difuzno zadebljan kao kod kroničnog upalnog procesa ili kobasičast, balonasto napuhan kao kod hidro-, hemato- ili piosalpinksa. Mikroskopski se razlikuju 3 tipa karcinoma jajovoda, koji se označavaju i kao 3 gradusa:

• Gradus I: dobro diferencirani papilarni karcinom jajovoda;
• Gradus II: umjereno diferencirani papilarno-alveolarni karcinom jajovoda i
• Gradus III: nediferencirani solidni - anaplastični karcinom jajovoda (alveolarno-medularni tip).
  

Nije poznato mnogo o predisponirajućim čimbenicima koji pogoduju nastanku raka jajovoda. Međutim, česta koincidencija specifičnih i nespecifičnih upalnih procesa na jajovodu s jedne strane, i estrogen-producirajućih tumora s druge strane upućuje na eventualne predisponirajuće čimbenike ovoga tipa. O postupnoj transformacija na ovakovom temelju govore nažalost tek pojedinačni slučajevi. Kao i kod drugih malignoma ženskog genitalnog trakta, za pretpostaviti je nastanak raka jajovoda iz premalignih promjena tipa displazija epitela jajovoda.

Rak jajovoda ne izaziva karakteristične simptome. Povremeno se javljaju nejasni bolovi u donjem dijelu trbuha, ili pak sukrvavi/gnojni iscjedak. U slučaju ranog širenja na peritoneum mogu se javiti simptomi subileusa (zapetljaj crijeva). Odsustvo tegoba, kao i simptoma u ranom stadiju bolesti teško daju povoda za sumnju na rak jajovoda. Veoma rijetko je jajovod zadebljan i/ili tjestaste konzistencije, a i u takvim slučajevima se može lako zamijeniti s dobroćudnim bolestima kao što su hidro-, hemato- i piosalpinks. Obzirom da su akutne i subakutne upale jajnika i jajovoda u starijoj životnoj dobi rijetka pojava, takav nalaz morao bi biti sumnjiv. U slučaju širenja raka jajovoda, prilikom pregleda može se pipati tzv. konglomeratni tumor, što također nije specifični znak za rak jajovoda (češće kod upalnih procesa jajovoda i jajnika, kao i raka jajnika). Veoma rijetko se kod raka jajovoda u PAPA testu nalaze atipične stanice, iz čijeg prisustva se nažalost ne može zaključiti njihovo podrijetlo. Ultrazvučna dijagnostika, kao i CT su veliki doprinos u postavljanju dijagnoze, a u sumnjivim slučajevima dijagnozu je potrebno isključiti ili potvrditi laparoskopskim putem.

Liječenje raka jajovoda obuhvaća operativno liječenje, radijacijsku terapiju kao i kemoterapiju, i oslanja se na smjernice koje se primjenjuju u slučaju raka jajnika.

Stopa izlječenja (5-godišnje preživljavanje) u slučaju raka jajovoda iznosi svega 15%. Razlog ovako lošim prognozama nažalost ne ovisi o stupnju diferenciranosti karcinoma ili osjetljivosti na citostatike, već je to prije svega kasni stadij u kojem se postavlja dijagnoza. U prilog tome govore i podatci da je stopa izlječenja od raka jajovoda ukoliko se dijagnoza postavi u I stadiju oko 70%.

Dr.Vesna Harni
	Literatura: 1.Bender HG. Gynäkologische Onkologie, 2. Auflage, Georg Thieme Verlag Stuttgart New York 1991. 2. Dall P. Innovative gynäkologische Onkologie. gynäkologe 2002; 35:867-871 3. Arbeitsgemeinschaft für gyn. Onkologie der ÖGGG, Manual der gynäkologischen Onkologie, Springer Verlag Wien New York 1993. ... ostale reference