|
Rak jajovoda je veoma rijetka bolest. Procjenjuje
se da je njegova uèestalost 0.1 - 0.4% svih ginekolo¹kih karcinoma.
Javlja se obièno u ¾ivotnoj dobi od 40 - 60 godina, i tek pojedinaèno
u mlaðim godinama. Rak jajovoda se najèe¹æe (80%) javlja samo na
jednoj strani i to èe¹æe u ampularnom, nego u istmiènom dijelu jajovoda.
U oko 20% sluèajeva se rak jajovoda javlja istodobno zahvaæajuæi
obadva jajovoda (primarno bilateralna forma). Rak jajovoda
odlikuje veoma brzo ¹irenje s ranim prodorom u stijenku jajovoda
i ¹irenje na peritoneum. Ostali putovi ¹irenja su limfogeni (kontinuirani
i diskontinuirani) u regionalne lifmne èvorove, jajnike, maternicu
i rodnicu, te sluznicu mokraænog mjehura i debelog crijeva. Osim
primarnih tumora, jajovodi su èesto mjesto metastatièkih tumora,
ovdje najèe¹æe metastaziraju rak jajnika, sluznice maternice ili
dojke.
Najèe¹æa histolo¹ka forma raka jajovoda je adenokarcinom
jajovoda. Makroskopska slika tumora je promjenjiva, a najèe¹æe
forme su nodularna i papilarna, te infiltrativni i masivni karcinom.
Pri tome jajovod s karcinomom mo¾e izgledati bez promjena, difuzno
zadebljan kao kod kroniènog upalnog procesa ili kobasièast, balonasto
napuhan kao kod hidro-, hemato- ili piosalpinksa. Mikroskopski se
razlikuju 3 tipa karcinoma jajovoda, koji se oznaèavaju i kao 3
gradusa:
- Gradus I: dobro diferencirani papilarni karcinom jajovoda;
- Gradus II: umjereno diferencirani papilarno-alveolarni
karcinom jajovoda i
- Gradus III: nediferencirani solidni - anaplastièni karcinom
jajovoda (alveolarno-medularni tip).
Nije poznato mnogo o predisponirajuæim èimbenicima
koji pogoduju nastanku raka jajovoda. Meðutim, èesta koincidencija
specifiènih i nespecifiènih upalnih procesa na jajovodu s jedne
strane, i estrogen-producirajuæih tumora s druge strane upuæuje
na eventualne predisponirajuæe èimbenike ovoga tipa. O postupnoj
transformacija na ovakovom temelju govore na¾alost tek pojedinaèni
sluèajevi. Kao i kod drugih malignoma ¾enskog genitalnog trakta,
za pretpostaviti je nastanak raka jajovoda iz premalignih promjena
tipa displazija epitela jajovoda.
Rak jajovoda ne izaziva karakteristiène simptome. Povremeno
se javljaju nejasni bolovi u donjem dijelu trbuha, ili pak sukrvavi/gnojni
iscjedak. U sluèaju ranog ¹irenja na peritoneum mogu se javiti simptomi
subileusa (zapetljaj crijeva). Odsustvo tegoba, kao i simptoma
u ranom stadiju bolesti te¹ko daju povoda za sumnju na rak jajovoda.
Veoma rijetko je jajovod zadebljan i/ili tjestaste konzistencije,
a i u takvim sluèajevima se mo¾e lako zamijeniti s dobroæudnim bolestima
kao ¹to su hidro-, hemato- i piosalpinks. Obzirom da su akutne i
subakutne upale jajnika i jajovoda u starijoj ¾ivotnoj dobi rijetka
pojava, takav nalaz morao bi biti sumnjiv. U sluèaju ¹irenja raka
jajovoda, prilikom pregleda mo¾e se pipati tzv. konglomeratni tumor,
¹to takoðer nije specifièni znak za rak jajovoda (èe¹æe kod upalnih
procesa jajovoda i jajnika, kao i raka jajnika). Veoma rijetko se
kod raka jajovoda u PAPA testu nalaze atipiène stanice, iz èijeg
prisustva se na¾alost ne mo¾e zakljuèiti njihovo podrijetlo. Ultrazvuèna
dijagnostika, kao i CT su veliki doprinos u postavljanju dijagnoze,
a u sumnjivim sluèajevima dijagnozu je potrebno iskljuèiti ili potvrditi
laparoskopskim putem.
Lijeèenje raka jajovoda obuhvaæa operativno lijeèenje, radijacijsku
terapiju kao i kemoterapiju, i oslanja se na smjernice koje se primjenjuju
u sluèaju raka jajnika.
Stopa izljeèenja (5-godi¹nje pre¾ivljavanje) u sluèaju raka
jajovoda iznosi svega 15%. Razlog ovako lo¹im prognozama na¾alost
ne ovisi o stupnju diferenciranosti karcinoma ili osjetljivosti
na citostatike, veæ je to prije svega kasni stadij u kojem se postavlja
dijagnoza. U prilog tome govore i podatci da je stopa izljeèenja
od raka jajovoda ukoliko se dijagnoza postavi u I stadiju
oko 70%.
| Dr.Vesna Harni |
|
| |
Literatura:
1.Bender HG. Gynäkologische Onkologie, 2. Auflage,
Georg Thieme Verlag Stuttgart New York 1991.
2. Dall P. Innovative gynäkologische Onkologie. gynäkologe
2002; 35:867-871
3. Arbeitsgemeinschaft für gyn. Onkologie der ÖGGG,
Manual der gynäkologischen Onkologie, Springer Verlag Wien
New York 1993.
|
|