Epitelni tumori jajnika | Neepitelni tumori jajnika | Tumorski biljezi Stadiji raka jajnika | Liječenje raka jajnika

U liječenju raka jajnika na prvom mjestu stoji operativni zahvat, pri čemu opsežnost zahvata ovisi o dignitetu i proširenosti tumora, kao i starosti pacijentice. Prognoza je u najvećoj mjeri ovisna o radikalnosti prve operacije, zbog čega je upravo i cilj liječenja otkloniti po mogućnosti sva žarišta tumora - ned stanje (no evidence of disease). Karcinom jajnika je karcinom izrazito osjetljiv na kemoterapiju, a mnogobrojne citotoksične tvari se veoma učinkovito primjenjuju u njegovom liječenju. Terapija zračenjem je u velikoj mjeri potisnuta citostatskom terapijom, tako da se danas koristi u odabranim slučajevima u okviru adjuvantnog liječenja.

Za razliku od drugih ginekoloških karcinoma podjela na stadije (FIGO i TNM - podjela) kod raka jajnika vrši se isključivo za vrijeme operacije - kirurški staging. Kirurški staging obuhvata:

• procjenu lokalnog nalaza (jednostrani ili obostrani tumor?),
• procjenu izgleda površine jajnika, odnosno tumora (intaktna površina jajnika, odnosno kapsula tumora?),
• procjenu pokretljivosti tumora (priraslice/infiltracija u okolne strukture?),
• procjena izgleda drugih organa (jetra, ošit, crijevo?),
• reviziju trbušne šupljine, crijeva i peritoneuma,
• biopsiju svih suspektnih mjesta,
• reviziju i biopsiju limfnih čvorova: zdjeličnih i paraaortalnih, kao i
• aspiraciju tekućine iz trbuha.

Klasična operativna terapija kod raka jajnika u stadiju Ia-c; i stadiju IIa,c obuhvaća odstranjenje maternice s jajnicima, limfonodektomiju, omentektomiju i evtl. apendektomiju (kod suspektnog nalaza, adherencije, kao i kod mucinoznih karcinoma). Kod mlađih žena koje još žele rađati, kao i tumora samo na jednom jajniku može se uz točan kirurški staging, kao i kod povoljnih formi tumora (pT1a: Borderline tumor, epitelni karcinom G1, maligni solidni teratom G1) pokušati s manje radikalnim zahvatom (jednostrana visoka adneksektomija, omentektomija, limfadenektomija uz klinastu resekciju drugog jajnika), ukoliko naknadna histološka analiza ne ukaže na dodatne probleme. Nakon rađanja, se preporučuje odstraniti zaostali jajnik i eksplorirati ponovno trbušnu šupljinu. Kod potencijalno inoperabilnih tumora, cilj operativne terapije je optimalna citoredukcija: smanjenje tumorske mase na ostatke < 2 cm ("tumor debulking"), što omogućuje bolju učinkovitost citostatske terapije u nastavku liječenja. U novije vrijeme se kod inoperabilnih slučajeva primjenuje neodjuvantna kemoterapija ("down-staging"), nakon koje se pristupa sekundarnoj citoredukciji tumora (kemokirurško liječenje).

Rak jajnika je tumor izrazito osjetljiv na citostatsko liječenje, a mnogobrojne se citotoksične tvari primjenjuju u njegovom liječenju. Adjuvantna citostatska terapija nije nužna kod low-risk karcinoma jajnika: FIGO IaG1 i IbG1, posebice kada su ostali prognostički čimbenici povoljni, te se u stadiju I primjenjuje samo kod high-risk tumora: FIGO IaG2 i G3, IbG2 i G3, svi Ic. U stadijima III i IV, svega je kod trećine pacijentica moguća optimalna citoredukcija tumora operativnim putem. Stoga je citostatska terapija obvezatna. Gotovo sve bolesnice s uznapredovalim rakom jajnika - FIGO stadiji II - IV bi trebale dobivati taxol, koji se unatrag nekoliko godina smatra zlatnim standardom u kemoterapiji raka jajnika. U prvoj liniji citostatskog liječenja raka jajnika kao standardno liječenje u svim zapadnoeuropskim zemljama i USA prihvaćena je kombinacija taxola (paclitaxel) i platine (karboplatina/cisplatina) - TC shema. Od ostalih, do sada primjenjivanih kombinacija za spomenuti su PC shema: cisplatina + cyclophosphamid, PAC shema: cisplatina + adriamycin + cyclophosphamid, odnosno CpC shema: carboplatina + cyclophosphamid. U drugoj liniji citostatskog liječenja mogu se koristiti i drugi citostatici kao što su topotecan, etoposid, gemcitabin i treosulfan. Uspjeh izlječenja (5-godišnje preživljavanje) je 70 - 80%. Po pravilu se citostatska terapija primjenjuje u ciklusima, svakih 28 dana.

Terapija raka jajnika zračenjem je veoma potisnuta citostatskom terapijom, iako još uvijek nema znanstvenih studija koje jasno pokazuju prednost adjuvantne kemoterapije nad zračenjem kod raka jajnika, osobito u stadijima I i II. Najčešća primjena zračenja kod raka jajnika je nakon second-look operacije nakon provedene adjuvantne kemoterapije i prisustva tumorskih ostataka do 2 cm. Adjuvantna terapija zračenjem se sastoji u ozračenju cijele trbušne šupljine u ukupnoj dozi od 30 Gy.

Usprkos napretku u terapijskim mogućnostima kod raka jajnika, prognoza je i dalje nepovoljna. 5-godišnje preživljavanje već dugi niz godina ostaje nepromijenjeno i iznosi oko 30%. Razlog ovako lošim rezultatima je prije svega činjenica da je 50 - 80% svih tumora jajnika u trenutku postavljanja dijagnoze i početka terapije već prešlo granice jajnika. Kao i kod drugih ginekoloških karcinoma, i kod raka jajnika postoji uska korelacija između stadija bolesti i prognoze. 5-godišnje preživljavanje u stadiju I iznosi > 80%, a već u stadiju II pada na oko 50%. Osim proširenosti tumora, veliku ulogu igraju starost pacijentice, kao i histološki stupanj maligniteta. Prognoza je općenito lošija što je karcinom manje diferenciran. Daleko bolja prognoza je kod borderline tumora, gdje 5-godišnje preživljavanje iznosi > 80%.

Dr.Vesna Harni
	Literatura: 1.Interdisziplinäres Tumorzentrum Tübingen. Das Ovarialkarzinom. Juni 1996. 2. Ćorušić A, Babić A. Dijagnostika, liječenja i prognoza zloćudnih tumora jajnika, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2003. 3. Pildner von Steinburg S, Schmalfeldt B, Kiechle M. Operativ-medikamentöses Behandlungskonzept beim Ovarialkarzinom. Frauenarzt 2003 (44) 3:258-266 ... ostale reference