Rak jajnika s incidencijom od 11 - 15/100.000 žena predstavlja treći po učestalosti ginekološki malignom (nakon raka vrata maternice, kao i raka endometrija), dok se po smrtnom ishodu nalazi na prvom mjestu. U odnosu na sve ostale malignome (rak dojke, debelog crijeva, endometrija, vrata maternice, pluća), rak jajnika još uvijek ima najlošiju prognozu. Računa se da 1 - 2% svih žena tijekom života oboli od raka jajnika. Rak jajnika je prije svega bolest pre- i postmenopauzalnih žena. Prosječna starost u kojoj žene obolijevaju od raka jajnika iznosi 50 - 65 godina.

Predisponirajući rizični čimbenici u nastanku raka jajnika su:

• nuliparitet (Teorija uzaludne ovulacije);
  
• BRCA1 i BRCA2 gen (obiteljsko naslijeđe);
  
• ekološki čimbenici.
  

Pojedine vrste tumora jajnika javljaju se vrlo često ili gotovo isključivo u određenim dobnim skupinama. Benigni tumori jajnika javljaju se u prosjeku s 45 godina života, Borderline tumori s 49 godina i manifestni karcinomi s 55 godina. Epitelni tumori nastaju najčešće do 40. godine života, potom nešto slabije, da bi drugi maksimum dostigli s oko 60 godina. Neki teratomi su tipični tumori mladih djevojaka. Većina tumora jajnika koji nastaju prije 25 godine života potječu iz spolnih stanica.

Rak jajnika se češće javlja u žena, koje imaju normalnu ovulaciju, ali nikada nisu zatrudnjele. Teorija (Cramer&Welch) pokušava ovu činjenicu objasniti traumom površnog epitela jajnika sa svakom ovulacijom, kao i procesom cijeljenja ove traume pri čemu djelići površnog epitela ostaju zarobljeni unutar jajnika. U drugom koraku, direktna ili indirektna stimulacija ovog zatvorenog epitela može dovesti do njegove maligne alteracije. U prilog ovome idu podaci o manjem riziku nastanka raka jajnika u žena koje su više puta rađale, koje su uzimale oralne kontraceptivne tablete, kod kojih se kasnije javila prva menstruacija i ranije nastupila menopauza (manji broj uzaludnih ovulacija tijekom života).

Podaci o učestalosti raka jajnika kod Japanki i Kineskinja, gdje se ova bolest javlja s incidencijom od 1 - 2/100.000 žena govore u prilog značaja prehrane i ekoloških čimbenika, o kojima se nažalost ne zna mnogo. Različite studije ukazuju na korelaciju s povećanim unosom mesa i masnih tvari.

Histološki se razlikuje nekoliko skupina tumora jajnika, od kojih svi ne posjeduju maligni potencijal. Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji WHO koja se temelji na histogenezi - pretpostavci da određeni tumori potiču od pojedinih normalnih struktura u jajniku, razlikuju se sljedeći tumori:

• I Tumori pokrovnog - germinativnog epitela (Epitelni tumori jajnika);
• II Tumori specijalizirane strome jajnika;
• III Lipoidni tumori;
• IV Tumori koji potječu od stanica rete ovarii;
• V Tumori spolnih stanica;
• VI Tumori spolnih i stromalnih stanica;
• VII Tumori nesigurnog porijekla;
• VIII Tumori koji se ne mogu klasificirati;
• IX Sekundarni (metastatički) tumori.

Najveće skupine tumora jajnika potječu iz tri osnovne njegove strukture: površinskog epitela, spolnih stanica i specijalizirane strome jajnika. Najveći izvor tumora jajnika je pokrovni epitel, od kojeg potječe 60 - 70% svih tumora jajnika. Tumori spolnih stanica čine 15 - 20% svih tumora jajnika, a tumori specijalizirane ovarijske strome sačinjavaju 5 - 10% tumora jajnika. Metastatski tumori jajnika čine 5% tumora jajnika.

Iako ne postoje pravi - kardinalni simptomi raka jajnika, najnovija istraživanja ukazuju da čak 93% pacijentica s rakom jajnika ima barem jedan od 8 ispitivanih simptoma: nadutost, punoća ili pritisak u donjem dijelu trbuha ili zdjelici, bol u trbuhu ili donjim dijelovima leđa, gubitak energije, često mokrenje, pečenje kod mokrenja, zatvor, nedostatak apetita, proljev i mučnina. Osim navedenih općih simptoma, često se javljaju nepravilnosti ciklusa, bolne menstruacije ili krvarenje u postmenopauzi. Kod uznapredovalih slučajeva su još mogući ascites, subileus, ileus, gubitak na težini i kaheksija, kao i virilizacija kod tumora koji stvaraju muške spolne hormone. Usprkos tome što su navedeni simptomi prilično nespecifični, podučavanje pacijentica osobito onih starijih od 50 godina mogla bi imati za rezultat raniju dijagnozu i uspješnije liječenje.

Nažalost još uvijek ne postoji znanstveno potvrđena dijagnostička metoda koja bi se mogla nazvati screening metodom (metodom probira) za rak jajnika. Za rano otkriće raka jajnika neophodne su i veoma važne redovite ginekološke kontrole uz vaginalni ultrazvuk, odnosno pregled vaginalnim color-Doppler ultrazvukom. U slučaju nejasnih nalaza, uz standardnu laboratorijsku obradu određuju se tumorski biljezi. Optimalni tumorski biljeg za serozne karcinome koji se najčešće javljaju je CA 125, kod rjeđih mucinozni varijanti su to CEA i CA 19-9, a kod endometrioidnih i mucinoznih karcinoma AFP, te ß-hCG kod embrionalnih i koriokarcinoma. Sljedeća dijagnostička, a ujedno i terapijska stepenica obuhvaća laparoskopiju i histološku analizu tumorskog tkiva. U slučaju benignih tumora, s ovime se završava liječenje, a u slučaju nalaza malignih stanica, ovisno o stadiju bolesti pristupa se daljnjem liječenju koje u ovom prvom operativnom dijelu podrazumijeva laparotomiju - otvaranje trbuha rezom, kirurški staging i uklanjanje što je moguće više od tumorske mase. Otuda je veoma važno preoperativno načiniti i ostale pretrage koje bi mogle biti od značaja kod proširene operacije, kao što su intravenski urogram, cistoskopija, rektoskopija, ultrazvuk i/ili CT trbuha.

Prognostički kriteriji obuhvaćaju:

• stadij - izlječenje u stadiju I iznosi 70 - 80%;
• zahvaćenost limfnih čvorova - negativni limfni čvorovi predstavljaju dobar prognostički čimbenik;
• histološki tip tumora - najbolja prognoza je kod low-malignant potential tumora (benigni, borderline), potom slijede mucinozni adenokarcinom, endometrioidni karcinom i serozni adenokarcinom;
• grading - G1 tumori imaju dvostruko manju pojavu recidiva tijekom praćenja od 3 godine u odnosu na G2 i G3 tumore;
• ploidija, S Phase - značajni su za prognozu samo kod stadija I i II;
• prisustvo psamoma - osobito u komibinaciji sa seroznim adenokarcinomom upućuje na povoljnu prognozu;
• veličina tumora nakon operacije - ostatak tumora < 1 cm je dobar prognostički faktor (2-godišnje preživljavanje: 70%);
• prisustvo nekroze u tumoru, visoka polimorfija tumora i aneuplodija su nepovoljni čimbenici za prognozu.
  

Izlječenje od raka jajnika mjereno 5-godišnjom stopom preživljavanja iznosi za stadij I 70 - 80 %, stadij II 25 - 45%, a u kasnijim stadijima (III i IV) 5 - 10% ili i manje.

Dr.Vesna Harni
	Literatura: 1. Interdisziplinäres Tumorzentrum Tübingen. Das Ovarialkarzinom. Juni 1996. 2. Olson SH, Mignonge L et al. Symptoms of Ovarian Cancer 2001; 11 (6): 483-487 3. Ćorušić A, Babić A. Dijagnostika, liječenja i prognoza zloćudnih tumora jajnika, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2003. ... ostale reference