| Zadnja izmjena: |
12.2.2006 |
Ukoliko osim molarne degeneracije
korionskih resica dolazi i do anaplastičnih promjena trofoblastnih
stanica koje poprimaju karcinomatozne, maligne odlike govorimo o
koriokarcinomu. Pri tome se za razliku od molarne trudnoće
ili korioadenoma, kod koriokarcinoma više ne mogu izdiferencirati
korionske resice. U novijoj literaturi, gestacijska trofoblastička
bolest (NIH Classification) se dijeli u
- nemetastazirajuće oblike GTB (mola hydatiformis) i
- metastazirajuće oblike GTB
- low risk metastazirajući GTB s dobrom prognozom koji
obuhvata kratko trajanje bolesti (< 4 mjeseca), relativno
nisku razinu ß-hCG (<40.000 IU/l), odsustvo udaljenih metastaza,
odsustvo prethodne kemoterapije i prethodnih trudnoća.
- high risk metastazirajući GTB obuhvata metastazirajući
oblik s lošijom prognozom: trajanje dulje od 4 mjeseca, visoke
vrijednosti ß-hCG (>40.000 IU/l), prisustvo udaljenih metastaza,
prethodnu primjenu kemoterapije i prethodne trudnoće.
Prema ovoj podjeli koriokarcinom spada u high
risk oblike metastazirajuće gestacijske trofoblastičke bolesti.
Otprilike u 50% slučajeva koriokarcinom se razvija iz kompletne
mole hydatiformis. Maligna alteracija može nastupiti iz djelića
trofoblasta zadržanih u maternici ili gdje drugdje. Ipak rizik nastanka
koriokarcinoma iz mole hydatiformis leži oko 3 - 7%. U ovim slučajevima
pretpostavlja se maligna alteracija i transformacija degenerativno
promijenjenih trofoblastnih stanica. Nastanak koriokarcinoma iz
parcijalne mole je izuzetno rijedak, iako i ovdje postoji realna,
veoma niska mogućnost maligne transformacije. Koriokarcinom se međutim
može razviti i iz sasvim normalnog tkiva posteljica. Procjenjuje
se da 30% koriokarcinoma nastaje iz tkiva postljice zadržanog u
maternici nakon spontanog pobačaja. Rizik nastanka koriokarcinoma
raste s brojem spontanih pobačaja. U procjeni rizika nastanka koriokarcinoma
također značajnu ulogu igra i majčina starost. Ostatak od 20% koriokarcinoma
nastaje u nastavku na normalnu trudnoću i njen završetak
nakon 20. tjedna trudnoće. Koriokarcinom najčešće nastaje postpartalno,
još u vrijeme babinja. Vrlo rijetko se koriokarcinom razvija malignom
alteracijom trofoblastnog tkiva nakon izvanmaterične trudnoće.
Koriokarcinom metastazira isključivo
hematogeno - krvnim putem i praktički u sve organe majke: pri tome
su na prvom mjestu pluća, rodnica, mozak i jetra. Nerijetko se sumnja
na koriokarcinom postavlja tek na osnovu prisustva simptoma izazvanih
metastazama nakon prethodne uredne trudnoće ili spontanog pobačaja.
Koriokarcinom je rijetki karcinom kod kojeg je poznata i spontana
regresija metastaza. Ipak, tijek koriokarcinoma je sasvim nepredvidljiv.
Rizični čimbenici, simptomi,
dijagnostički i terapijski postupci u slučaju koriokarcinoma
ne razlikuju se od onih opisanih kod ostalih formi GTB. Za
razliku od neinvazivne mole, a slično kao kod korioadenoma, kemoterapija
je u slučaju histološke dijagnoze koriokarcinom metoda izbora u
liječenju. Operativni postupak ili zračenje imaju tek adjuvantni
karakter. To vrijedi i za histerektomiju (ekstirpaciju maternice),
koja može biti indicirana u slučaju nazaustavljivih krvarenja. U
okviru kemoterapije, na prvom mjestu stoji antagonist folne kiseline
metotrexat. Primjenjuje se samostalno ili u kombinaciji s
actinomycinom D ili chlorambucilom (MAC shema) u vidu ciklusa.
I ovdje se kao kod ostalih oblika GTB, najveći značaj pripisuje
redovitoj kontroli ß-hCG vrijednosti. U okviru liječenja koriokarcinoma
razina ß-hCG se kontrolira u prvo vrijeme u tjednim razmacima. Nakon
normaliziranja vrijednosti tijekom 3 tjedna, kontrolni razmaci se
povećavaju na mjesečne kontrole tijekom 12 mjeseci (u stadiju IV
tijekom 24 mjeseca). Za ovo vrijeme mora se osigurati kontraceptivna
zaštita, pri čemu je za vrijeme kemoterapije metoda izbora oralna
kontracepcija. IUD (intrauterini uložak - "spirala")
mogao bi se inserirati tek nakon normalizacije ß-hCG vrijednosti.
Kod eventualnog planiranja trudnoće, sačekati najmanje jednu godinu
sa sljedećom trudnoćom od završetka kemoterapije. Usprkos invazivnom
rastu, prognoza je izvrsna i potpuno izlječenje se očekuje u 70
- 80%.
| Dr.Vesna Harni |
|
| |
Literatura:
1.Arbeitsgemeinschaft für gyn. Onkologie der ÖGGG,
Manual der gynäkologischen Onkologie, Springer Verlag Wien
New York 1993.
2. Dall P. Innovative gynäkologische Onkologie. gynäkologe
2002; 35:867-871
3. Ćorušić A, Babić D, Vujić G. Dijagnostika, liječenje
i prognoza zloćudnih tumora tijela maternice, Medicinski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, 2004.
|
|