| Zadnja izmjena: |
10.1.2006 |
Najčešći uzročnik gljivične infekcije je Candida albicans
(90 - 95%), gljivica koja se i prirodno u manjem broju nalazi
u naborima našeg crijeva. Pod različitim
utjecajima, a prije svega kod liječenja antibioticima, kod
oslabljene reakcije imunološkog sustava ili uporabe imunosupresivnih
lijekova, oralnih kontraceptiva, hormonske nadomjestne terapije
ili antiandrogena, kod dijabetesa melitusa kao i u trudnoći,
dolazi do njihovog neprirodnog razmnožavanja. Posljedica
ovog bujanja gljivica nije samo lokalna infekcija rodnice,
već i utjecaj na propustljivost sluznice crijevnog trakta,
tako da je na ovaj način omogućena apsorpcija mnogih štetnih
tvari i alergena iz hrane, koje bi inače bile u potpunosti
eliminirane kod očuvane funkcije sluznice crijeva.
 |
Uobičajeni simptomi gljivične infekcije su peckanje,
crvenilo, neugodan osjećaj i svrbež, te bjelkasto-žućkasti
sirasti iscjedak iz rodnice. Uklanjanje ovih simptoma relativno
je jednostavno i za to postoje brojni lijekovi, kako u klasičnoj
tako i u homeopatskoj medicini. Holistička medicina ukazuje
kako je neophodno izliječiti sveukupnu gljivičnu bolest,
a ne samo lokalnu infekciju, te simptome kandidijaze svrstava
u pet kategorija:
- Opći simptomi: umor i nedostatak snage, depresija,
glavobolje, bolovi u mišićima i zglobovima, gubitak pamćenja,
izrazita osjetljivost prema kemikalijama, ponavljane mokraćne
infekcije, osjećaj ošamućenosti.
- Probavni simptomi: plinovi, nadutost, učestali
zatvor i proljevi, probavne smetnje, grčevi u crijevima.
- Respiratorni simptomi: kronični iscjedak iz nosne
šupljine koji se cijedi po stražnjem dijelu ždrijela, čest
kašalj, grlobolja, prehlada, astma, alergije.
- Kožni simptomi: ekcem, peckanje, osip, infekcije
drugim vrstama gljivica.
- Hormonalne smetnje: neredovita mjesečnica, menstrualni
grčevi, predmenstrualni sindrom, promjene raspoloženja,
poremećaj rada žlijezda s unutrašnjim lučenjem, hipotireoza,
hipoglikemija.
Prehrana kod gljivične infekcije podrazumijeva na prvom mjestu
prehranu bez kvasnih gljivica. Ovakova prehrana je
istodobno i dijagnostička i terapijska. Učinke treba pratiti
najmanje nekoliko tjedana, a s ovim načinom prehrane može
se nastaviti onoliko dugo koliko nekome odgovara. Neke se
žene osjećaju mnogo bolje odabirući namirnice po ovim preporukama
i odlučuju se nadalje zadržati ovaj način prehrane. Ipak,
dobro je postupno vraćati namirnice u svakodnevnu prehranu
kako bi se ustanovio njihov učinak. Ukoliko se simptomi koji
upućuju na gljivice ponovno javljaju, tako ćete točno znati
koju hranu doista trebate izbjegavati.
Prehrana bez kvasnih gljivica podrazumijeva
- izbjegavati šećer, kao i
- izbjegavati namirnice koje sadrže gljivice
i plijesni.
Izbjegavati šećer: Gljivice se hrane šećerom, razlažući
ga do ugljičnog dioksida i vode. Pri tome nastaju mnogobrojni
simptomi, a najčešće se javljaju probavne smetnje kao što
su stvaranje plinova i nadutost. Izbjegavati šećer znači mnogo
više od jednostavnog prestanka dodavanja šećera u jelo ili
čaj, to znači provjeravati prisutnost šećera u svim jelima
kojima se hranimo. Na svakom proizvodu je potrebno ponaosob
pratiti oznake proizvođača o svim sastojcima koji su korišteni
u proizvodnji. Potrebno je izbjegavati: maltozu, kukuruzni
sirup, umjetna sladila, fruktozu, kukuruzni škrob, sodu, laktozu,
mliječni šećer sadržan u mliječnim proizvodima.
Izbjegavati namirnice koje sadrže gljivice i plijesni:
Ovo prije svega znači izbjegavati namirnice kao što su kruh,
kolači, keksi i drugi rafinirani ugljikohidrati, industrijski
voćni sokovi, umak od rajčice (osim "domaćeg" pripremljenog
od svježih rajčica), potom izbjegavati hranu koja sadrži ocat,
ukiseljeno povrće, dimljenu hranu, alkohol, fermentiranu hranu,
sušeno meso i voće, gljive, pistacije i kikiriki.
Umjesto toga jedite zdravu hranu koja ne sadrži
gljivice i plijesni: cjelovite žitarice popute smeđe riže,
prosa, ječma, te svježe povrće. Veoma je korisno zeleno povrće
pripremljeno na pari jer obiluje klorofilom koji djeluje pročišćavajuće.
Dopuštene su i morske biljke, raženi kruh, kukuruzne kokice,
tortilje, tofu, miso, obični jogurt, krto meso, svježa riba,
meso prirodno hranjene peradi i jaja prirodno hranjenih kokoši.
Novija istraživanja pokazuju kako i prirodno čisto maslinovo
ulje, uzimano u malim količinima suzbija neprirodno razmnožavanje
gljivica. Češnjak, kako sirov, tako i kratko prokuhan pomaže
u procesu uklanjanja kandide iz crijeva.
Suplementi: Pokatkad promjena načina prehrane nije
dovoljna u obrani od gljivica. U suzbijanju gljivične infekcije
od koristi mogu biti i slijedeći dodaci prehrani:
- Lactobacillus acidophyllus: radi se o "prijateljskim"
bakterijama koje u prirodnim uvjetima naseljavaju kako crijeva,
tako i rodnicu. Ove bakterije stvaraju iz glikogena mliječnu
kiselinu koja osigurava nizak pH sredine u kojoj se nalaze,
te na taj način čine prvu obrambenu liniju u nastupanju
različitih infekcija. Prirodni izvor laktobacilusa je obični
jogurt (Acidofil, LGG, Biojogurt itd). Također su
mnogobrojni suplementi koji sadrže ove bakterije: tablete,
kapsule, prah i napitci.
- Sredstva protiv gljivica: Osim lijekova, od pomoći
mogu biti ekstrakt limunovih sjemenki, češnjak, kaprilna
kiselina i berberin, koje možete potražiti u nekoj od trgovina
zdrave hrane. Ova sredstva se ne resorbiraju u krv, pa ih
možete uzimati i za vrijeme trudnoće i dojenja.
- Candida Yeast: homeopatski pripravak koji potpomaže
uspostaviti zdravu ravnotežu gljivica u organizmu.
- Multivitamnski preparati: vitamin C; vitamini B
kompleksa, cink, magnezij, elementi u tragovima i esencijalne
masne kiseline pospješuju obrambenu sposobnost organizma
i sprječavaju povrat gljivične infekcije.
Anticandida dijeta
| Dr.Vesna Harni |
|
| |
Literatura:
1.Arbeitsgemeinschaft für Infektionen und Infektionsimmunologie
in der Gynäkologie und Geburtshilfe. Leitlinie Vulvovaginal-Kandidose.
Frauenarzt 2003; 44 (7):781-785
2. Hiltone E et al. Ingestion of Yogurth Containing
lactobacillus acidophilus as Prophylaxis for Candidal
Vaginitis. Annals of Int Med 1992 (5) 116: 353-357.
3. Jorgensen
BB. Baker's Yeast Allergy in Candidiasis Patients.
J Adv Med 1994 (1): 43-9
|
|