| Zadnja izmjena: |
10.1.2006 |
Pojavnost raka dojke oscilira
i više nego pet puta u različitim zemljama svijeta. Potomci
migrantica, koje dolaze iz zemalja s niskom stopom raka dojke,
stječu već nakon 3. generacije višestruko povišeni rizik za
nastanak raka dojke koji odgovara novoj zemlji. Ovo nesumnjivo
upućuje na utjecaj ekoloških čimbenika i stila življenja na
etiologiju raka dojke.
Udio genetskog opterećenja, kao
i točan udio ekoloških čimbenika je u većini slučajeva raka
dojke veoma teško ustanoviti. Sigurni genetski, odnosno reprodukcijski
rizični čimbenici su nasljedna mutacija tumorskog supresorskog
gena BRCA1 i BRCA2 (oko 5% svih pacijentica
s karcinomom dojke), srodnici prvog reda s rakom dojke osobito
prije 40. godine života, starost prilikom prve menstruacije
kao i u vrijeme nastupanja menopauze, ukupno trajanje reprodukcijskog
perioda, starost kod prve i broj iznešenih trudnoća, kao i
pretilost u postmenopauzi. Najsigurniji rizični čimbenik kod
sporadičnog raka dojke je duljina izloženosti endogenim estrogenima
tijekom života, odnosno prosječna razina estrogena i broj
menstruacijskih ciklusa tijekom života. Ekološki čimbenici
moduliraju rizik nastanka raka dojke širom svijeta za 5 do
10 puta.
U razmatranja nastanka
sporadičnih (ne-nasljednih) formi raka dojke, koje
čine 90 - 95% svih slučajeva oboljenja značajnu ulogu igraju:
- visok unos kalorija (šećeri, masti, proteini) tijekom
dijetinjstva uz nizak utrošak energije, što vodi ubrzanom
rastu, pretilosti tijekom djetinjstva i adolescencije, i
ranoj pojavi prve menstruacije;
- uporaba alkohola;
- nizak sadržaj povrća i biljnih vlakana u prehrani;
- izloženost jonizirajućem zračenju prije 40. godine života;
- pušenje prije 16. godine starosti i
- najznačajniji biološki čimbenik u nastanku raka dojke
je sigurno trajanje izloženosti endogenim i egzogenim estrogenima
tijekom života.
Kao mogući protektivni čimbenici diskutiraju se vitamin C
i A, karotenoidi, povrće kao što je zelje i kupus, te biljne
namirnice bogate vlaknima, kao i nezasićene masne kiseline
iz maslinovog ulja.
 |
Najznačniji ekološki čimbenik,
koji utječe na nastanak raka dojke - kako protektivnog, tako
i visoko rizičnog karaktera je prehrana. Pri tome bitnu
ulogu igraju ukupan energetski unos, tjelesna aktivnost, dodatak
antioksidativnih tvari, kao i fitoestrogena prehrani. Poznato
je kako je učestalost raka dojke najmanja u kulturama s vegetarijanskom
prehranom, odnosno učestalost raka dojke je najniža u društvima
u kojima prehrana sadrži manje masti, posebice životinjskih
masti i više povrća, voća, žitarica i mahunarki. I s druge
strane, prehrana bogata mastima u industrijskim društvima
gdje je visoka učestalost raka dojke gotovo redovito uključuje
velike količine nezasićenih i djelomično hidrogeniziranih
masti, a one se obično povezuju s istodobno velikom uporabom
rafiniranih ugljikohidrata i nedovoljnim unosom antioksidansa,
te svježeg voća i povrća.
Vrlo zanimljiv pristup kineske
medicine prema raku dojke otkriva kako se u Kini rak dojke
smatra bolešću čiji je uzrok melankolija. Osjećaj težine
u grudima onemogućava dobru cirkulaciju i povećava količinu
"sluzi", što navodi na dva zaključka. Potrebno je
poboljšati cirkulaciju u grudima, te smanjiti količinu "sluzi",
čime će se povećati izgledi za sprječavanje nastanka raka.
Najlakši način da se ovo postigne je izbjegavati hranu kao
što je sir, čokolada, pržena hrana i mlijeko. U kineskoj prehrani
nema mliječnih proizvoda, u njihovoj prehrani prevladavaju
žitarice i zeleno povrće.
U sprječavanju nastanka
raka dojke, kao i u sprječavanja nastanka recidiva nakon operacije
ili zračenja zbog raka dojke, prehrana može pomoći na više
načina. Osnovni tip prehrane koja se ovdje preporučuje je
vegetarijanska prehrana, s malim sadržajem masti.
To je prehrana koja se sastoji od sirovih namirnica, kao što
su povrće, voće, žitarice, orašasti plodovi i sjemenke. Neke
namirnice su osobito ljekovite u odnosu na rak dojke. Ovdje
spadaju:
- Soja, proizvodi od soje i lima grah: Izoflavoni
i fitoestrogeni sadržani u ovim namirnicama štite od raka
dojke. Niska učestalost raka dojke u Japanu većinom se pripisuje
značajnim količinama soje u svakodnevnoj prehrani.
- Lan: Laneno sjeme je bogato omega - 3 masnim kiselinama,
koje posjeduju zaštitno djelovanje u nastanku raka dojke.
- Riba: Losos, tuna, sardina, skuša i haringa sadrže
obilje omega - 3 masnih kiselina.
- Kupusnjače: Povrće kao što je kupus, kelj, kelj
pupčar, cvjetača, brokoli i prokulice sadrže značajne količine
indol-3-karbinola. Mogući mehanizam djelovanja ovih namirnica
je promjena metabolizma estrogena, pri čemu raste produkcija
2-OH estradiola u odnosu na 4-OH i 16-alfa-OH-estradiol.
Ljutu, začinjenu
hranu, masnu hranu te stimulativna sredstva kao što su kava,
crni čaj, droge i alkohol treba izbjegavati. Alkohol
je
dobro potvrđen rizik u nastanku raka dojke. Eksperimentalno
pojačava staničnu proliferaciju, kao i broj estrogenskih receptora
(ER alpha) u tumorskim stanicama, pa je pretpostavljeni
mehanizam djelovanja porast razine endogenih estrogena. Alkohol
povisuje rizik nastanka raka dojke osobito u kombinaciji s
hormonskom estrogenskom terapijom, pri čemu glavnu ulogu igra
značajno povišenje razine estrogena.
Prehrana s visokim udjelom
masti, osobito zasićenih masti
povećava stvaranje slobodnih radikala. Ovo povećano stvaranje
slobodnih radikala oštećuju stanice, a te stanice u pokušaju
samoobnavljanja mogu maligno alterirati. Osobito štetna kombinacija
je masna prehrana uz alkohol i pušenje. Za razliku od prehrane
bogate zasićenim mastima,
mediteranska dijeta
označava prehranu bogatu nezasićenim masnim kiselinama iz
maslinovog ulja u kombinaciji s povrćem i voćem, i usprkos
povišenom unosu masti povezana je s niskim rizikom nastanka
raka dojke. Tako rizik nastanka raka dojke opada za nekih
2% kod supstitucije zasićenih masnih kiselina s mono-nezasićenim
masnim kiselinama, i čak 13% kod zamjene zasićenih masnih
kiselina s poli-nezasićenim masnim kiselinama.
 |
Povećani unos namirnica bogatih vlaknima s udjelom
od najmanje 20 g/dan, snižava rizik nastanka raka dojke. Pretpostavljeni
mehanizam djelovanja je smanjenje crijevne reapsorpcije estrogena
(enterohepatička recirkulacija estrogena) putem biljnih
vlakana. Pri tome, sve vrste namirnica bogatih vlaknima nemaju
jednak zaštitni učinak. Zeleno povrće kao i žitarice imaju
najjači zaštitni efekat, dok je korjenasto povrće prije povezano
s čak lagano povišenim rizikom za nastanak raka dojke. Namirnice
koje se preporučuju su: pšenične klice, ražev kruh, zobene
pahuljice, bijeli grah.
Kako slobodni radikali potiču stvaranje raka, te njegovu
ponovnu pojavu, antioksidansi u prehrani mogu
izravno utjecti na usporavanje stvaranja slobodnih radikala.
Postoje različiti protokoli uzimanja antioksidativnih vitamina
u cilju zaštite tkiva dojke od štetnih učinaka slobodnih radikala.
Većina ovih preporuka sadrže slijedeće elemente:
- vitamin A (5.000 do 50.000 IU)
- beta karoten (do 100 mg)
- vitamin B1 (400 mg)
- vitamin B6 (500 mg)
- folna kiselina (3,2 mg)
- vitamin C (do 5 g)
- koenzim Q10 (270 mg)
- laneno ulje (1 žličica)
- melatonin (do 10 mcg)
- piknogenol (150 mg)
- sok aloe vera (oko 3 dl).
Ključnu
ulogu u sprječavanju štetnih učinaka slobodnih radikala imaju
elementi u tragovima. Naše tijelo sadrži neke antioksidirajuće
proteine kao što je superoksid dismutaza koja neutralizira
slobodne radikale nastale oksidacijom . Ipak kako bi ovaj
enzim ostvario svoj antioksidacijski učinak, neophodni su
cink, bakar i mangan. Nedostatak bilo kojeg od njih stvara
uvjete za nedovoljno antioksidacijsko djelovanje, a posljedica
je povećana sklonost prema raku dojke. Ostali mikroelementi
u tragovima značajni u sprječavanju nastanka raka dojke, a
koji se mogu uzimati i dodatno su selen, krom i molibden.
| Dr.Vesna Harni |
|
| |
Literatura:
1. Adzersen KH, Eustachi A, Gerhard I. NATUM.
Stellungnahme zu Umwelt, Ernährung und Brustkrebs. Frauenarzt
1999; 10:1233-1239
2. Levi F, Paache C, Lucchini F et al. Dietary
intake of selected micronutrients and breast cancer
risk. Int J Cancer 2001; 91 (29): 260-263
3. Hulka BS, Moorman PG. Breast cancer: hormones
and other risk factores. Maturitas 2001; 38 (19): 103-113
|
|