Oštećenja bioloških struktura izazvana slobodnim radikalima, značajna su u patofiziologiji kardiovaskularnih i malignih bolesti, dviju skupina bolesti koje se danas svrstavaju u najčešće uzroke smrti u razvijenim državama. Rezultati mnogih epidemioloških ispitivanja te kliničkih ispitivanja provedenih tijekom posljednjih tridesetak godina ukazali su na sponu između dugotrajnijeg povećanog unosa alfa-tokoferola i beta-karotena hranom ili nadomjesnim oblicima, i smanjene oksidacije LDL, odnosno manje smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti. Zato je danas izuzetno veliko zanimanje za moguću ulogu onih vitamina, koji su prirodni antioksidansi u prevenciji tih bolesti. Ključni vitamini - antioksidansi su vitamin C, vitamin E i beta karoten, a njima se pridružuje i selen.

Vitamin E može biti koristan i u liječenju nekih drugih bolesti, npr. tardivne diskinezije. Isto tako, dodatna terapija kombinacijom vitamina C i E (vitamin C 1000 mg dnevno, a vitamin E 400 IU/dnevno između 16. - 22. tjedna trudnoće) pokazala je svoju učinkovitost u prevencije preeklampsije u trudnica s povećanim rizikom od nastanka te bolesti, a pozitivno djelovanje vitamina A (retinoidi i karotenoidi), E (alfa-tokoferol) i C (askorbinska kiselina) primjećene je u prevenciji nastanka ateroskleroze, bolesti srca te različitih karcinoma. Zajedničko u svim navedenim ispitivanjima bila je uporaba pojedinih vitamina u dnevnim dozama koje prelaze 3 RDA (Recommended Dietary Allowances - preporučene dnevne količine) te relativno kratko vrijeme trajanja studije (od nekoliko mjeseci do približno jedne godine).

Ta istraživanja ipak su predstavljala određenu prekretnicu, jer se na osnovi njihovih rezultata, vrlo intenzivne strategije farmaceutskog tržišta i često nekritičkog pisanja o takvim istraživanjima u dnevnom tisku, prosječnom čitaocu sugeriralo da dulje uzimanje većih doza antioksidativnih vitamina može koristiti. Drugim riječima, pronio se glas kako postoji "lijek" koji liječi najteže bolesti. Posljedično, mnoge zdrave osobe sada su dobrovoljci koji rabe preparate antioksidansa, pa je njihovo uzimanje u neprestanom porastu, ne samo u SAD i Europi, nego i u Hrvatskoj. Prema podacima iz literature, u SAD je ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća vitaminske dodatke (antioksidanse i vitamine skupine B) uzimalo oko 20% populacije, a dvadesetak godina kasnije približno 40%. Pritom se češće rabe multivitaminski pripravci (7 - 14%), a rjeđe monokomponentni (vitamin A 1,2%, vitamin C 7,6%, vitamin E 4,1%).

Veću uporabu multivitaminskih preparata za sada ne prati kontinuirana, precizna i kvalitetna kontrola svih farmaceutskih formulacija koje su dostupne na svjetskom tržištu vitamina. Vitaminski dodaci shvaćaju se u SAD prehrambenim tvarima, a ne lijekovima. Zato američka komisija za lijekove FDA (Food and drug Administration) ne zahtijeva dokaze o njihovoj biodostupnosti ili sigurnosti. S druge strane, ako se uporaba vitamina u svrhu profilakse ateroskleroze il imaligne bolesti preporučuje kroz dulje vrijeme (godinama?!) i to u dnevnim količinama koje su jednake ili prelaze vrijednosti 3 RDA, onda bi se za dokazivanje kvalitete, učinkovitosti i sigurnosti vitaminskih preparata trebali primijeniti isti bezuvjetni i strogi standardi koji vrijede za svaki drugi lijek. Takve standarde zadovoljavaju samo neki svjetski proizvođači vitamina. Prema tome, stroga kontrola biodostupnosti i sigurnosti primjene vitaminskih pripravaka potrebna je profilaktički za sve farmaceutske pripravke vitamina bez obzira na veličinu RDA.

Koliko je problematika svrsihodnosti primjene velikih doza vitamina značajna dovoljno govore dvije činjenice. Prva se odnosi na podatak o vrlo velikom broju objavljenih epidemioloških studija i kliničkih pokusa posljednjih desetak godina, a druga na njihovo objavljivanje u najznačajnijim medicinskim časopisima. Rezultati pojednih pokusa često su suprotni, tj. ne ukazuju samo na pozitivni protektivni učinak vitamina antioksidansa A, E i C u prevenciji bolesti kardiovaskularnog sustava, ateroskleroze ili maligne bolesti, nego i opovrgavaju bilo kakvu djelotvornost velikih doza antioksidansa. Zato zdravstveni djelatnici (najčešće liječnici i farmaceuti) ne mogu zauzeti jasan stav o koristi i djelotvornosti, odnosno nedjelotvornosti i štetnosti velikih doza antioksidansa.

Iako su rezultati kliničkih pokusa općenito razočaravajući i pružaju relativno male dokaze o učinkovitosti antioksidansa, oni su značajni iz jednog drugog razloga. Neki od njih, naime, ukazuju da u nekih osoba postoji povećani rizik od uzimanja velikih doza antioksidansa. Zato što još uvijek nedostaju znanstveni dokazi i zato što može postojati rizik pri uzimanju većih doza vitamina - antioksidansa, njihova svakodnevna uporaba ne može se za sada preporučiti kao značajka zdravog načina života.

Doc. Dr.sc. Vlasta Bradamante
spec. kliničke farmakologije
M.Medić-Šarić, I.Buhač, V.Bradamante."Vitamini i minerali, istine i predrasude", F.Hoffmann-La Roche, Zagreb 2000; 291-293.

Literatura: 1. Jacob RA, Burri BJ. Oxidative damage and defense. Am J Clin Nutr 1996; 63: 985S-990S 2. Sies H, Stahl W. Vitamins E and C, ß-carotene, and other carotenoids as antioxidants. Am J Clin Nutr 1995; 62: 1315S-1321S 3. Mc Call MR, Frei B. Can antioxidant vitamins materially reduce oxidative damage in humans? Free Radic Biol Med 1999; 26: 1034-1053 ... ostale reference