Danas je potpuno sigurno da su slobodni radikali i oksidacijski procesi uključeni u nastanka i razvoj nekih malignih bolesti. Prema oksidativnoj hipotezi karcinogeneze mnogi kancerogeni mogu stvarati slobodne radikale koji izazivaju ne samo oštećenje stanice, nago stvaraju i uvjete za malignu preobrazbu oštećene stanice. Prema tome, antioksidansi mogu, neutraliziranjem slobodnih radikala i oksidansa, spriječiti ne samo oštećenje stanice nego i posljedični razvoj karcinoma. Poznato je da molekule DNK u svojim bazama sadrže reaktivne skupine koje su visoko osjetljive prema slobodnim radikalima, pa ukoliko nastupi oksidacijsko oštećenje DNK, mogu nastati i štetne mutacije.

Oksidacijsko oštećenje DNK zbiva se svakodnevno, ali srećom većina se oksidativnih lezija učinkovito može popraviti specifičnim DNK glikozilazama. Popravak oštećenja, međutim, nikada nije stopostotan, tako da se ona sa starošću kumuliraju. S vremenom, pri diobi takvih stanica oštećenja postaju stalna, uz razvoj mutacije i maligne bolesti. Postojanje brojnih DNK glikozilaza specifičnih za oksidirane baze, ukazuje na štetnost takvih baza za život čovjeka i na prirodnu potrebu organizma za njihovim uklanjanjem.

U nekoliko ispitivanja pušača i nepušača, primjena vitamina C u različitim dnevnim dozama (od 5 mg do 1000 mg dnevno, u trajanju od 7 dana do 12 tjedana) izazvala je značajno smanjenje broja bioloških biljega oksidativnog oštećenja DNK, što znači da nadomjestak s vitaminom C može poništiti navedeno oštećenje. Vitamin C osim što inhibira oksidaciju DNK na razvoj karcinoma, može protektivno djelovati i nekim drugim mehanizmima. Jedan takav potencijalni mehanizam može biti i kemoprotekcija protiv mutagenih spojeva poput nitrosoamina. Poznato je da N-nitroso spojevi mogu nastati u reakcijama nitrita ili nitrata (nalazimo ih u hrani i dimu cigarete) s aminima i amidima. N-nitroso spojevi mogu također biti uključeni u nastanak karcinoma želuca i pluća. Epidemiološke studije pokazuju recipročnu povezanost između unosa vitamina C (uglavnom voćem i povrćem) i karcinoma na tim mjestima.

Drugi mehanizam kojim vitamin C može reducirati karcinogenezu je stimulacija imunološkog sustava. Prema često spominjanoj hipotezi, imunološki sustav ne prepoznaje tumorske stanice kao vlastite, nego kao tuđe. Zato citotoksični limfociti T, makrofagi i prirodne stanice ubojice, ali isto tako i slobodni radikali i oksidativni proudkti sekrecije imunoloških stanica, mogu izazvati raspadanje tumorskih stanica. Brojni pokusi in vitro ukazuju kako vitamin C može djelovati na stvaranje citokina, antitijela, komponenata komplementa, na aktivnost prirodnih stanica ubojica ili na kemotaksiju fagocita. Optimalni imunološki odgovor potreban je i za održavanje ravnoteže između stvaranja slobodnih radikala (koji mogu djelovati antitumorski) i antioksidacijske ravnoteže.

Već dugi niz godina epidemiološke studije ukazuju na povezanost između prehrane bogate voćem i povrćem i smanjenog rizika razvoja maligne bolesti u čovjeka, napose karcinoma pluća. U literaturi, također, postoji veliki broj kliničkih studija u kojima se željela utvrditi korelacija između pojedinih antioksidansa i malignih bolesti. U jednoj prospektivnoj studiji dokazano je primjerice, da bolesnici s polipom debelog crijeva i kolorektalnim karcinomom imaju u normalno održanoj sluznici smanjene vrijednosti beta-karotena. Budući da se primjenom beta-karotena kao suplementa u istih bolesnika povećala i njegova koncentracija u crijevnoj sluznici, postavlja se pitanje imaju li možda u kolorektalnom karcinomu antioksidansi kemoprotektivnu ulogu?

Nadalje, niske vrijednosti vitamina E nađene su u pušača s povećanim rizikom od karcinoma prostate. Niske vrijednosti vitamina C, retinola i karotena izmjerene su u osoba s povećanim rizikom od razvoja karcinoma pluća kao bolesti i kao uzroka smrti. Rezultati istraživanja u kojem su u bolesnika s karcinomom želuca mjerene serumske vrijednosti antioksidansa, odnosno stupanj peroksidacije pokazuju sljedeće: u usporedbi s kontrolom, u bolesnika s karcinomom izmjerene su značajno niže serumske vrijednosti askorbinske kiseline i beta-karotena, a značajno veće serumske vrijednosti produkata oksidacije aldehida. Jasno, već dugo postoji pitanje djeluju li dodaci pojedinih vitamina preventivno na razvoj malignih bolesti.

Ipak, neka druga ispitivanja daju drugačije rezultate. Tako rezultati "Alpha-tocopherol, Beta Carotene Cancer Prevention Study" - ATBC studije (primjena beta-karotena ili tokoferola ili njihove kombinacije u muškaraca pušača) ukazuju kako niti beta-karoten niti alfa-tokoferol, odnosno njihova kombinacija ne djeluju protektivno u malignim bolestima. Na osnovi rezultata ove studije vrlo su iznenađujuće dvije spoznaje. Prva se odnosi na značajno povećani broj novih slučajeva karcinoma pluća u skupini ispitanika na beta-karotenu u usporedbi s placebom, a druga se tiče onih ispitanika koji su uzimali tokoferol i u kojih je ustanovljena smanjena učestalost karcinoma prostate ili kolona.

Druga studija "Carotene and Retinol Efficacy Trial" - CARET studija, u kojoj je ispitano djelovanje kombinacije beta karotena (30 mg dnevno) i retinol palmitata (25.000 IU dnevno) ili placeba na učestalost karcinoma pluća u pušača i radnika izloženih azbestu, završena je iz sigurnosnih razloga ranije nego što je planirano. Naime, tijekom ovog ispitivanja uočen je porast relativnog rizika karcinoma pluća u ispitanika na antioksidansima. Niti rezultati "The Physicians Health Study I" nisu nakon praćenja ispitanika tijekom 12 godina potvrdili protektivni učinak beta-karotena u nastanku malignih bolesti.

Doc. Dr.sc. Vlasta Bradamante
spec. kliničke farmakologije
M.Medić-Šarić, I.Buhač, V.Bradamante."Vitamini i minerali, istine i predrasude", F.Hoffmann-La Roche, Zagreb 2000; 312-315.

Literatura: 1.Clarck LC, Combs Jr GF et al. Effects of selenium supplementation for cancer prevention in patiensts with carcinoma of the skin: a randomized controlled trial. Nutritional Prevention of Cancer Study Group. JAMA 1996; 276: 1957-1963. 2. Comstock GW, Bush TL, Helzlsour K. Serum retinol, beta-caroten, vitamin E and selenium as related to subsequent cancer of specific sites. Am J Epidemiol 1992; 135: 115-121. 3. Hennekens CH. Micronutrients and cancer prevention. N Engl J Med 1986; 315: 1288-1289 ... ostale reference