Vitamin E
Vitamin C
Beta karoten
Vitamin A
Interakcija između pojedinih antioksidansa
Mnoga regulativna tijela klasificiraju vitaminske suplemente
kao nutriense, pa tako vitaminski pripravci ne prolaze stroge
i sistematske toksikološke pokuse koje je potrebno provesti
za svaki novi potencijalni lijek. Zato je većina podataka
o ovdje navedenim nuspojavama skupljena iz manjeg broja pokusa
relativno kratkog trajanja i opisa pojedinih kliničkih slučajeva.
 |
Vitamin E (tokoferol)
Razultati pokusa na životinjama prilično sigurno ukazuju
da tokoferol nema kancerogene, mutagene ili teratogene učinke.
Također, prema rezultatima malog broja kratkotrajnih prospektivnih
kliničkih ispitivanja (nešto nekontroliranih), različite formulacije
i doze tokoferola (od 100 do 3.200 IU dnevno) nisu izazvale
značajne nuspojave. Dokazano je ipak, da tokoferol može pojačati
antikoagulantni učinak lijeka varfarina, odnosno da u osoba
s deficitom vitamina K (ali ne zbog manjkave apsorpcije),
vitamin E može negativno utjecati na proces koagulacije. Svojim
dobro dokazanim antitrombocitnim učinkom, tokoferol može oštetiti
i homeostazu. Zanimljiv je podatak da primjena tokoferola
u prematurusa - prijevremeno rođenih beba, može biti
povezana s povećanom učestalosti intraventrikularnih i retinalnih
krvarenja. Intravenska infuzija tokoferola 80-tih godina prošlog
stoljeća vrlo često je korištena u prematurusa porođajne težine
ispod 1.500 g koji su osim intravenske primali i peroralne
pripravke tokoferola. Rezultati drugih ispitivanja ukazali
su na povećanje teških moždanih krvarenja u bolesnika koji
su uzimali suplemente tokoferola. Gastointestinalne nuspojave
poput proljeva i abdominalnih bolova registrirane su pri dozi
tokoferola od 3.200 IU dnevno.
Većina spomenutih ispitivanja bila je ograničenog trajanja
(tjedni) i uključivala je relativno mali broj ispitanika.
Zato nije bilo moguće otkriti simptome kronične toksičnosti,
pogotovo ako su nuspojave rijetke. Rezultati drugih studija
upućuju kako je izuzetno mali broj bolesnika prekinuo terapiju
tokoferolom zbog nuspojava (proljev, dispepsija ili osip)
tako da nije bilo značajnih razlika u odnosu na placebo. Značajnih
nuspojava nije bilo niti u ATBC studiji, iako se mora spomenuti
malo povećanje hemoragičnih moždanih udara.
Prema tome može se zaključiti da tokoferol u dozama do 500
IU dnevno nije toksičan te da je rizik od nuspojava u zdravih
osoba neznatan. Međutim, u širokoj populaciji rizik nastanka
nuspojava nesumnjivo je daleko veći. Potpuno je jasno da se
samo na dovoljno velikom broju osoba, koje se uključe u prospektivno
ispitivanje kroz dulje vrijeme, može doći do konačnih zaključaka
o posljedicama dugotrajnog uzimanja tokoferola.
Vitamin C (askorbinska kiselina)
Askorbinska kiselina apsorbira se iz gornjeg dijela probavnog
sustava, aktivnim o natriju ovisnim prijenosnim sustavom koji
se može zasititi. Njezin ulazak u tkiva također je pod kontrolom
sličnog aktivnog transporta. Tjelesne zalihe vitamina C u
čovjeka prilično su konstantne i iznose oko 20 mg/kg, čak
i u slučaju unosa velikih količina. Količina askorbinske kiseline
koja se u bubregu filtrira je mala, a aktivna tubularna reapsorpcija
uglavnom je kompletna. Ukoliko postoji višak askorbinske kiseline
brzo se izluči iz organizma putem bubrega u nepromijenjenom
ili metaboliziranom obliku. Zato je vrlo teško opteretiti
organizam vitaminom C. U tom kontekstu postavlja se pitanje
jesu li podaci o štetnim učincima askorbinske kiseline stvarni,
ili su samo teorijskog značaja?
Opisano je nekoliko kliničkih slučajeva u kojima se povezuje
unos velikih količina vitamina C (intravenskim putem ili u
bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega) s povećanom sklonosti
razvoja oksalatnih bubrežnih kamenaca. Nekoliko studija je
pokazalo da je rizik nastanka ovih kamenaca manji ukoliko
se u organizam dnevno unosi više od 1.500 mg askorbinske kiseline
u usporedbi s unosom koji je manji od 250 mg dnevno. Pritom
je sugerirano da askorbinska kiselina može povećati izlučivanje
urata, ali je takvo mišljenje potpuno neutemeljno. Iako je
u životinja dokazano da veći unos askorbinske kiseline povećava
mobilizaciju kalcija i fosfata iz kosti, u čovjeka je takav
odnos potpuno nejasan. Postoji uvriježena tvrdnja da dodatni
unos askorbinske kiseline može povećati crijevnu apsorpciju
željeza, uzrokujući ne samo opterećenje organizma željezom,
nego i (teorijsko!) povećanje rizika od razvoja srčane bolesti.
Međutim, nalazi da se crijevna apsorpcija željeza iz izvora
biljnog podrijetla povećava samo do maksimalnog unosa askorbinske
kiseline od 25 do 50 mg po obroku, odnosno da unos askorbinske
kiseline u dozi od 2 g dnevno ne utječe na vrijednost serumskog
feritina, sugeriraju da askorbat malo utječe na ukupne zalihe
željeza u organizmu. Metaanaliza provedena na 1.412 zdravih
ispitanika uključenih u 24 studije ukazuje da askorbinska
kiselina u zdravih osoba ne povećava mogućnost nastanka opterećenja
organizma željezom.
Primjena askorbinske kiseline u dozi od 2 g dnevno dulje od
15 dana može smanjiti baktericidnu aktivnost leukocita, odnosno
može u bolesnika s granično niskim vrijednostima cijanokobalamina
(vitamin B12), zbog drugih razloga izazvati njegov deficit.
Vrlo velike doze askorbinske kiseline (nekoliko grama) mogu
skratiti protrombinsko vrijeme u bolesnika na varfarinu, iako
takva interakcija nije primjećena u bolesnika na dnevnoj dozi
od 1 g. Također, askorbinska kiselina može stupiti u interakciju
s drugim lijekovima i može interferirati s nekim standardnim
laboratorijskim pretragama.
Rezultati pokusa s askorbinskom kiselinom ukazuju kako njezin
dodatak kulturi stanica in vitro može povećati mutagenezu
zbog jačeg oštećenja DNK. Takvi učinci primjećeni su uglavnom
u kulturama stanica s pridodanim ionima bakra ili željeza,
gdje interakcija s antioksidantom, tj. askorbinskom kiselinom
može paradoksalno izazvati povećano stvaranje slobodnih kisikovih
radikala. Nije međutim, poznato može li se ovaj teorijski
mehanizam prenijeti na uvjete in vivo, pri čemu postoji
učinkovito uklanjanje metalnih iona. Iako testovi in vivo
nisu pokazali značajne mutagene ili karcinogene učinke askorbinske
kiseline u obliku suplemenata, u ljudi mogu biti povezane
s povećanom pojavom produkata oštećene DNK molekule.
Uzimajući u obzir izneseno, i bilo koji standardni kriterij,
askorbinska kiselina u dozama od 500 mg dnevno ili manje ima
neznatan rizik po zdravlje čovjeka. Brojni teorijski učinci
askorbinske kiseline ne mogu se povezati s bilo kakvim značajnim
kliničkim zbivanjima. Prema podacima iz literature, vrlo veliki
unos askorbinske kiseline (iznad 2 g dnevno) može biti povezan
s manjim nuspojavama u probavnom sustavu (mučnina, grčevi
u trbuhu i proljev).
 |
Beta karoten
Beta karoten jedan je od nekoliko stotina karotenoidnih
pigmenata u biljkama i bakterijama i prethodnik je retinola
(vitamin A). U organizmu se uglavnom metabolizira u retinol.
Unos velikih količina beta karotena neće dovesti do hipervitaminoze
vitaminom A, budući da je apsorpcija beta karotena manja od
retinola i da je njegova pretvorba u retinol prespora. Beta
karoten se pohranjuje prvenstveno u masnom tkivu a ne u jetri,
tako da su hepatotoksične reakcije rijetke. Izrazito
puno se koristi u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj
industriji kao sredstvo koje daje boju, tako da su s beta
karotenom provedeni intenzivni toksikološki pokusi in vitro
i na životinjama. Budući da nema dokaza o njegovim mutagenim,
teratogenim i kancerogenim učincima, beta karoten je prema
US Food and Drug Administration ocijenjen kao siguran.
Beta karoten se terapijski preporučuje za liječenje bolesnika
koji su genetski skloni razvoju fotosenzitivnosti i u tom
kontekstu velike doze beta karotena očito ne uzrokuju toksične
nuspojave. Hiperkeratonemija je dokazana komplikacija
u onih osoba koje uzimaju beta karoten u dozama većim od 30
mg dnevno tijekom duljeg razdoblja. Ona je međutim benigna
i reverzibilna. Te osobe imaju žutu boju kože i narančasti
diskolorit plazme, ali nemaju obojene bjeloočnice. Prema podacima
iz literature, beta karoten uziman u dozama od 30 - 180 mg
dnevno dulje od 15 godina nije izazvao štetne nuspojave. Isto
tako nema dokaza da beta karoten djeluje štetno na fetus.
Nepotkrijepljena bilo kakvim kliničkim pokusima i dokazima
su slučajna izvješća o leukopeniji, poremećajima u reprodukciji,
karcinomu prostate, retinopatiji i alergijskim reakcijama
u osoba koje uzimaju velike doze beta karotena.
Prema tome, primjena beta karotena u obliku suplemenata
u zdravih osoba ne bi trebala biti rizična. Međutim, obzirom
na najnovije rezultate pokusa u populaciji starijih osoba,
u kojoj i inače postoji veći rizik od maligne bolesti, sve
je češće mišljenje kako dugotrajna uporaba suplemenata beta
karotena može biti u vezi s povećanom učestalosti karcinoma
pluća.
Vitamin A (retinol)
Retinol nije pravi antioksidans, iako je često uključen
u sastav multivitaminskih preparata. Suprotno opisanim vitaminima,
simptomi akutne i kronične toksičnosti retinola dobro su poznati.
Svakodnevno uzimanje dodataka ekvivalenata retinola u dozi
od 7,5 mg (25.000 IU) tijekom 6 godina povezano je s razvojem
ciroze jetre. Postoje također izvješća o povećanom riziku
oštećenja neuralne cijevi u novorođenčadi onih majki koje
su dnevno uzimale više od 3 mg (prosječno 6,5 mg) ekvivalenta
retinola (više od 10.000 IU). Rezultati drugog ispitivanja
ukazuju kako su karakteristična oštećenja povezana i s manjim
dnevnim unosom retinola (5,4 mg). Ipak, nedavno završeno ispitivanje
u Nepalu, u kojem je 44.646 žena generativne dobi uzimalo
suplemente retinola (7 mg tjedno) odnosno beta karotena (42
mg tjedno), negira postojanje značajnih nuspojava tijekom
takve primjene. Drži se stoga, da nema dokaza kako suplementi
ekvivalenata retinola do 3 mg dnevno, u zdravih odraslih osoba
djeluju štetno. Najbolje je ipak, da žene u reproduktivnoj
dobi izbjegavaju uzimanje tih tvari. Također je potrebno naglasiti
da nema dokaza kako beta karoten doprinosi toksičnosti retinola,
čak i onda kad se rabi u velikim količinama.
Interakcije između pojedinih antioksidansa
Vitamin C (askorbinska kiselina) i alfa tokoferol djeluju
kao potentni i možda najvažniji hidrosolubilni, odnosno liposolubilni
antioksidansi. Svaki od njih djeluje svojim vlastitim mehanizmom,
dok je njihovo međusobno djelovanje sinergističko. Treći oksidans,
tj. beta karoten smanjuje reaktivnost pojedinih molekula prema
slobodnim radikalim i u otopini djeluje kao slabi antioksidans.
Jače je lipofilan od alfa tokoferola i pretpostavlja se da
je prisutan u membranama i lipoproteinima. Takav smještaj
omogućuje beta karotenu da slobodne radikale u lipofilnom
odjeljku "gasi" daleki učinkovitije nego alfa tokoferol.
Dok interakcija između vitamina C i E može biti kooperativna
i učinkovita, interakcija između vitamina C i beta karotena
je nemoguća. Interakcija između vitamina E i beta karotena
je vjerojatna.
Doc. Dr.sc. Vlasta Bradamante
spec. kliničke farmakologije
M.Medić-Šarić, I.Buhač, V.Bradamante."Vitamini i minerali,
istine i predrasude", F.Hoffmann-La Roche, Zagreb 2000;
316-320.
| |
Literatura:
1. Rivers JM. Safety of high level vitamin C
ingestion. Int J Vitam Nutr Res 1989; 30: 95-102
2. Norkus EP, Kuenzig W, Conney AH. Studies on
the mutagenic activity of ascorbic acid in vitro and
in vivo. Mutat Res 1983; 117: 183-191
3. Bendich A. Langseth L. Safety of vitamin A.
Am J Clin Nutr 1989; 49: 358-371
|
|
