Rezultati temeljnih istraživanja objavljeni posljednjih nekoliko godina ukazuju na značaj oksidativnog mehanizma u razvoju ateroskleroze i bolesti kardiovaskularnog sustava, odnosno malignih bolesti. Nekoliko velikih epidemioloških studija podupiru hipotezu da izloženost organizma većim količinama prirodnih antioksidansa - tj. vitamina (vitamini E i C, beta karoten), može usporiti razvoj tih bolesti. Na žalost, s druge strane malo je dokaza koji potječu iz ispravno provedenih randomiziranih kontroliranih ispitivanja koja ukazuju na koristan učinak tih tvari u liječenju navedenih bolesti.

Čimbenici koji bi mogli biti razlogom nesklada između epidemioloških i randomiziranih pokusa jesu loš odabir ispitanika, povezanost unosa antioksidansa u epidemiološkim studijama s drugim neidentificiranim prehrambenim čimbenicima (npr. minerali, flavonoidi, karotenoidi koji ne pripadaju beta karotenima) te uporaba neprilagođenih doza antioksidansa kliničkim ispitivanjima. Osim toga, zbog intenzivnog "marketinga" i sve veće popularnosti vitamina antioksidansa izrazito je porastao broj zdravih osoba koji uzimaju njihove dodatke s nadom da će to donekle koristiti njihovom zdravlju, a neće prouzročiti veći štetni učinak.

U dijelu teksta koji se odnosi na nuspojave antioksidansa navedene su optimalne doze pojedinih vitamina koje ne djeluju štetno, kao i najveće doze pri kojima se javljaju određene nuspojave, ali koje ne mogu izravno ugroziti život. Logično je da povremeno uzimanje uobičajenih preporučenih doza tokoferola, vitamina C ili beta karotena nije povezano niti s jednom značajnom nuspojavom ili štetnim učinkom. Također, povremeno uzimanje doza nešto većih od uobičajenih (< 3 RDA; osim za vitamine A i D koji se mogu koristiti samo u količinama do 1 RDA) ne mora djelovati štetno. Međutim, činjenica da neki vitamini djeluju štetno upućuje na zaključak da njihov štetni učinak ovisi o još nekim čimbenicima, koji se barem za sada zanemaruju. To su primjerice, dugotrajnost uporabe, doza, dob i životne navike (mogu biti i međusobno isprepleteni).

U svezi prvog čimbenika korisno je opet spomenuti primjer beta karotena. Naime, očito je kako dugotrajna uporaba beta karotena u određenoj populaciji (npr. starije osobe - pušači s narušenim zdravljem s ionako većom sklonosti razvoju malignih bolesti) može biti povezana sa štetnim djelovanjem, kao što je, primjerice, karcinom pluća. Razlozi razvoja te nuspojave nisu jasni, ali činjenica da su u tih ispitanika koncentracije beta karotena iznenadno porasle u već ranije stvorenom prooksidantnom okružju, može biti značajna sama po sebi (zato dolazi i do prooksidantnog djelovanja beta karotena).

Neki rezultati fizioloških ispitivanja pokazuju također, da antioksidansi u odnosu na dnevni unos ili dozu mogu imati bifazični učinak: male količine (slične onima koje se koriste svakodnevnim unosom hrane, odnosno doze koje su približno slične vrijednosti od 3 RDA) imaju koristan učinak na ljudsko zdravlje, dok velike doze antioksidansa mogu djelovati prooksidantno. Nepromišljena uporaba antioksidansa može nehotično prije ubrzati nego usporiti patofiziološke procese. Zato je pretjerano zagovaranje korisnih učinaka velikih doza antioksidansa potrebno ublažiti sve dok ne budu dostupni rezultati novih prospektivnih kliničkih ispitivanja koji su u tijeku. Liječnici i farmaceuti trebaju i dalje promicati zdravi stil života, ali ističući kako uzimanje antioksidansa u prevelikim količinam nije kraći put prema održanju zdravlja (jedna od preporuka Nutrition Committee of the American Heart Association).

Izuzetno je važno još jednom ponoviti najnovije preporuke Food and Nutrition Board of the National Academy of Sciences iz 2000. godine o vrijednostima RDA i najvećem podnošljivom dnevnom unosu za vitamin C, vitamin E, selen i karotenoide. Objavljivanje tihi preporuka iznimno je korisno za sve one koji pvoremeno ili stalno žele koristiti veće doze vitamina s potencijalnim antioksidativnim učinkom. Stavovi o terapijskom i preventivnom djelovanju velikih doza antioksidansa ujedno su vrlo jasan putokaz liječnicima i farmaceutima u stvaranju osobnog mišljenja u svezi te značajne problematike.

Podaci o najvećem podnošljivom dnevnom unosu (engl. tolerable upper level, UL) vitamina antioksidansa značajni su iz još jednog razloga. Ukazuju na važnu činjenicu da se u slučaju prekoračenja RDA i nekoliko desetaka puta, u većem dijelu populacije neće javiti simptomi toksičnosti. Lako je izračunati da je UL za vitamin C približno 20 puta veći od RDA; za vitamin E približno 60 puta, dok je za selen UL u odnosu na RDA 6 puta veći. Međutim, one su isto tako upozorenje liječniku, ljekarniku i bilo kojem drugom pojedincu, da svaki vitaminski preparat, koji sadrži dozu pojedinih vitamina veću od uobičajeno preporučenih 3 RDA, predstavlja u stvari lijek. To znači da za takav preparat (lijek) mora postojati detaljna dokumentacija o biodostupnosti aktivne tvari iz farmaceutske formulacije kao i dokumentacija o akutnoj i osobito kroničnoj toksičnosti. Koliko proizvođača vitamina na svijetu (a ima ih vrlo mnogo) mogu zadovoljiti navedenim standardima? Zato je u svakom slučaju potrebna kontrola dokumentacije svih proizvođača, čiji vitaminski pripravci sadrže doze pojedinih vitamina iznad preporučenih 3 RDA.

S obzirom na iznesenu problematiku vitamina antioksidansa te s obzirom na dobro poznatu činjenicu o njihovoj nekontroliranoj uporabi, važno je naglasiti da bi svaki pojedinac prije nego što počne koristiti velike doze vitamina trebao pitati svoga liječnika ili ljekarnika mogu li ti preparati, glede osobnog zdravstvenog statusa, dobi, uobičajenih životnih navika (npr. pušenje), načina prehrane i života, djelovati štetno. A u svakom pojedinom slučaju trebalo bi procijeniti odnos koristi i štetnosti, ne zaboravljajući pri tom i financijsku stranu takve terapije.

Potrošačka lista potencijalno opasnih suplemenata

Doc. Dr.sc. Vlasta Bradamante
spec. kliničke farmakologije
M.Medić-Šarić, I.Buhač, V.Bradamante."Vitamini i minerali, istine i predrasude", F. Hoffmann-La Roche, Zagreb 2000, 324-325.

Literatura: 1. National Academy of Sciences: Dietary Reference Intakes for Vitamin C, Viramin E, Selenium and Carotenoids. National Academy Press, Washington USA, 2000; http://www.iom.edu 2. Bendich A, Machlin LJ. Safety of oral intake of vitamin E. Am J Clin Nutr 1988; 48: 642-649 3. Bendich A, Langseth L. Safety of vitamin A. Am J Clin Nutr 1989; 49: 358-371 ... ostale reference