Može li dugotrajna uporaba antioksidansa kao suplementa biti opasna? Da bismo odgovorili na to pitanje (ako točan odgovor uopće postoji?), potrebno je vratiti se rezultatima nekih ranije spomenutih kliničkih ispitivanja. To su ponajprije CARET i ATBC studija.

U CARET ("Carotene and Retinol Efficacy Trial") studiji ispitivan je utjecaj kombinacije beta karotena (30 mg dnevno) i retinol palmitata (25.000 IU dnevno), odnosno placeba na učestalost pojave karcinoma pluća. Ispitanici su bili pušači, bivši pušači i radnici izloženi azbestu. Studija je završena 21 mjesec ranije nego što je planirano zbog povećanja relativnog rizika od razvoja karcinoma pluća u ispitanika na antioksidansima. Istodobno je utvrđeno općenito povećanje relativnog rizika smrtnosti od karcinoma pluća i kardiovaskularnih bolesti, kao i povećanje smrtnosti zbog bilo kojeg drugog uzroka.

U ATBC ("Alpha tocopherol, Beta Caroten Prevention") studiji ispitanici su također bili pušači kod kojih je tijekom niza godina praćen utjecaj tokoferola (50 mg dnevno), beta karotena (20 mg dnevno), njihove kombinacije te placeba. Rezultati ove studije su također pokazali značajno veću učestalost karcinoma pluća i ukupnog mortaliteta u ispitanika na beta karotenu, dok je vitamin E (tokoferol) bio bez ikakvog utjecaja. Činjenice koje bi ukazivale na razloge zbog kojih može doći do pojave tako opasnih učinaka antioksidativnih vitamina još nisu poznate, pa se zato u mnogim raspravama ti isti neočekivani rezultati pokušavaju ponovno analizirati. U novoj analizi rezultata ATBC studije primijećeno je da porast karcinoma pluća nije značajan u tzv. lakih pušača (5 - 19 cigareta dnevno). U CARET studiji, u skupini bivših pušača koji nisu bili izlagani azbestu, a dobivali su beta karoten i retinol, relativni rizik od razvoja karcinoma pluća bio je manji. Međutim, u toj istoj skupini ukupna smrtnost je bila veća.

Lako je zamjetiti da je u obje analize pozornost usmjerena na ispitanike - pušače, a njihovo izlaganje dimu cigarete shvaćeno je kao preduvjet razvoja štetnih učinaka beta karotena. Za takav zaključak postoje određeni biološki dokazi. Naime, in vitro je dokazano da antioksidansi mogu imati prooksidantne učinke (zapravo pospješuju oksidaciju!) ukoliko se kombiniraju s nekim oksidansima. Stoga se može pretpostaviti da ekstremno visoke koncentracije beta karotena, izmjerene u uzorcima krvi ispitanika obje studije, ulaze u interakciju s dimom cigarete i tako stvaraju prooksidantni okoliš. Također, pretpostavlja se da u takvom okolišu beta karoten djeluje prije kao promotor postojećih latentnih tumora nego kao primarni pokretač njihovog nastanka. Činjenica da su osobe u kojih je prije početka ispitivanja izmjerena najveća bazalna koncentracija beta karotena imale najmanju incidenciju karcinoma pluća, dopušta još jednu pretpostavku. Unos umjerenih koncentracija beta karotena svakako je učinkovit, dok naglo povećanje unosa beta karotena, kao što je bilo u ovim studijama, na organizam djeluje previše agresivno (osobito ako su osobe prije studije imale niže vrijednost beta karotena od uobičajenih).

Nasuprot rezultatima CARET i ATBC studija nalaze se rezultati koji ohrabruju. Potječu iz tzv. "Physicians Health Study" u kojoj su također ispitivani učinci beta karotena. Ispitivanje je započelo 1982. godine, pri čemu su 11% ispitanika bili pušači, a njih 39% bivši pušači. Nakon prosječno 12 godina primjene beta karotena i praćenja ispitanika, nisu uočene značajne razlike između učinka placeba i beta karotena s obzirom na učestalost ili smrtnost od malignih ili kardiovaskularnih bolesti (infarkt miokarda ili moždani udar). Povećanja rizika od razvoja karcinoma pluća nije uočeno niti u druga dva kratka ispirivanja u kojima je na randomiziranim bolesnicima ispitan učinak beta karotena na prevenciju kolorektalnog karcinoma i karcinoma kože.

Rezultati CARET i ATBC studije korisni su, međutim, iz jednog drugog razloga. Čini se da ti rezultati otklanjaju mogućnost prema kojoj visoke doze beta karotena u obliku suplementa imaju neki pozitivni utjecaj na razvoj karcinoma (što je značajno s obzirom na neka razmišljanja o antitumorskom djelovanju antioksidansa). Ista ispitivanja sugeriraju da primjenu beta karotena trebaju izbjegavati redoviti pušači. To međutim, ne mora vrijediti ako beta karoten uzimaju inače zdrave osobe. Najkorisnija je svakako spoznaja da se na temelju tih rezultata nameće neočekivani zaključak, koji bi mogao reafirmirati činjenicu prema kojoj bi se rezultati temeljnih znanosti i epidemioloških studija o antioksidansima trebali prvo poduprijeti prospektivnim, randomiziranim kontroliranim pokusima. Na temelju objektivnih nalaza tada bi trebalo donijeti nove preporuke o njihovoj uporabi. Samo na taj način, a to je praktički put istraživanja potencijalno novog lijeka, moći će se izbjeći neracionalna i nesvrsihodna uporaba većih doza mnogih vitamina. Isto tako, samo kritički osvrti u dnevnom tisku o potencijalnom djelovanju i mogućoj štetnosti antioksidansa u kroničnim bolestima mogu promijeniti stavove neupućene prosječne javnosti o vitaminima, poput onog da prirodni antioksidansi ne uzrokuju štetna djelovanja i da je, prema tome, njihova uporaba racionalan ulog u održavanju zdravlja.

Potrošačka lista potencijalno opasnih suplemenata

Doc. Dr.sc. Vlasta Bradamante
spec. kliničke farmakologije
M.Medić-Šarić, I.Buhač, V.Bradamante."Vitamini i minerali, istine i predrasude", F.Hoffmann-La Roche, Zagreb 2000, 321-323.

Literatura: 1. Blot WJ, Li JY, Taylor PR et al. Nutrition intervention trials in Linxian, China: Supplementation with specific vitamin/mineral combinations, cancer incidence, and disease-specific mortality in the general population. J Natl Cancer Inst 1993; 85: 1483-1492 2. Hennekens CH, Buring JE, Manson JE et al. Lack of the effect of long term supplementation with beta-carotene on the incidence of malignant neoplasms and cardiovascular disease. N Engl J Med 1996; 334: 1145-1149 3. Steinberg FM, Chait A. Antioxidant vitamin supplementation and lipid peroxidation in smokers. Am J Clin Nutr 1998; 68: 319-327 ... ostale reference