|
Uobičajeno je shvaćanje pojma stres kao nečeg što nas
živcira ili zabrinjava - bolest, svađa, nasilje, problemi
na poslu, polaganje ispita.... Međutim naše tijelo shvaća
pojam stresa mnogo šire. Stres je sve što od nas zahtijeva
prilagodbu, svaka promjena u našim životnim okolnostima, povoljne
ili nepovoljne naravi. Već i samo zamišljanje (misao)
ili predosjećanje promjene (emocija) stvaraju stres.
Stres je i tjelesni napor poput dugog hodanja, nošenja teških
predmeta, nagle promjene temperature ili obilnog obroka.
Stres (od engl. stress) doslovce znači udarac.
Okolnosti koje izazivaju stres nazivaju se i stresori ("udarači").
Pojam stresa u užem smislu označava reakciju organizmu na
djelovanje vanjskog stresora. Kad se "nagomila stres",
čovjek se razbolijeva: može se osjećati kronično umorno ili
iscrpljeno; može patiti od nesanice ili prevelike potrebe
za snom; može izgubiti tek, spolnu želju i sposobnost uživanja
u životu; može ga dohvatiti depresija, anksioznost, napadi
plača i panike, opsjednutost, fobija..
 |
Stres započinje već s mislima ili emocijama. Sama pomisao
na neugodu dovodi do kaskadnog slijeda biokemijskih reakcija
koje započinju u dijelovima mozga označnim kao hipotalamus
i hipofiza, a čiji je krajnji rezultat stimulacija nadbubrežne
žlijezde i pojačano lučenje adrenalina. Samo nekoliko sekundi
kasnije srčani, kao i ritam disanja
se snažno ubrzavaju, naprežu se mišići, šire zjenice, te se
oslobađa glukoza deponirana u jetri i mišićima. Istodobno
dolazi do aktivacije gušterače, kao i produkcije inzulina
i glukagona, kako bi se stanice tijela dovoljno opskrbile
glukozom.
Prekomjerna aktivnost osovine hipotalamus-hipofiza-kora
nadbubrežne žlijezde ostavlja snažne posljedice na funkciju
štitnjače, te jajnika. Usporedo s CRF (corticotropin
realising factor) - hormonom koji će natjerati hipofizu
da stimulira koru nadbubrežne žlijezde, hipotamus luči i prolaktin
popularno nazvan hormon stresa. Prolaktin ima snažno inhibirajuće
djelovanje na produkciju TSH (tireotropin) - hormona
koji omogućuje pravilnu funkciju štitnjače, te remeti izlučivanje
GnRH (gonadotropin realising hormon) - hormona koji
regulira kontrolu izlučivanja FSH (folikulostimulirajući
hormon) i LH (luteinizirajući hormon), hormona
koji su odgovorni za pravilnu funkciju jajnika.
Osim djelovanja na produkciju GnRH, prolaktin remeti
pulzacijsko izlučivanje FSH i LH, neophodno za pravilnu ovulaciju,
te onemogućuje pravilnu funkciju žutog tijela jajnika. Rezultat
ovakovog djelovanja prolaktina nije samo izostanak ovulacije,
nego i nepravilna funkcija jajnika neravnoteža između estrogena
i progesterona, te niz nepravilnosti menstruacijskog ciklusa,
kao što su pred- i postmenstrualni spotting - oskudno smeđkasto
krvarenje prije i nakon menstruacije, mastopatija, PMS.
Ukoliko je naš organizam izložen prevelikom ili predugom
stres, centri u mozgu postaju zagušeni neugodnim porukama
koje prenosi hormoni stresa, te nastaje manjak neurotransmitera
serotonina, noraderenalina i dopamina, koji su odgovorni za
naše dobro opće osjećanje. Serotonin (5-HT) je odgovoran za
osjećaj spokoja i zaštićenosti, životnog optimizma, te omogućuje
zdravo spavanje. Zajedno s melatoninom regulira "biološki
sat", koji održava normalan ritam budnosti i sna. Defektan
serotoninski sustav povezan je s nesanicom, pospanošću i umorom
u krivo doba dana, te uznemirenošću i strahom. Najznačajnija
uloga noradrenalina je davanje energije, volje, elana i motivacije,
a bez dovoljnih količina noradrenalina osjećamo umor, tromost,
pasivnost i nezainteresiranost. Učinak dopamina blisko je
povezan s endorfinima, tvarima važnim za smanjenje osjećaja
boli. Kod niske razine dopamina, gubi se osjećaj ugode, te
je niži prag osjetljivosti za bol
Sedam od deset ljudi smatra svoj život stresnim, a
ulaskom u novi milenij izgleda da se životni tempo još više
ubrzava. Sve veći broj ljudi lošije spava, budi se uznemiren,
dolazi na posao umoran, uzrujava se na poslu, vraća se kući
iznerviran prometom. Za razliku od naših predaka, čiji je
stres bio prije svega tjelesne prirode, stres 21. stoljeća
je uglavnom mentalni i emocionalni.
Stres na poslu stvara pretpostavke za moždani i srčani
udar, uništava mentalno zdravlje i skraćuje život. Još prije
deset godina Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)
je proglasila stres na radnom mjestu svjetskom epidemijom,
a otada se stres na poslu još više povećao zbog produbljene
globalne krize i nezaposlenosti. Burn out sindrom označava
stanje potpune emocionalne iscrpljenosti zbog pretjeranog,
a uzaludnog zalaganja na poslu. Izgaranje na poslu slično
je sindromu kroničnog umora, ali pritom se mijenja i stav
prema poslu, što za umor nije karakteristično.
Jedan od najčešćih uzroka stresa na radnom mjestu,
ipak predstavljaju međuljudski odnosi. Stres zbog loših međuljudskih
odnosa opisuje i pojam mobbing, koji označava psihoteror
na radnom mjestu koji zaposlenici provode prema svojim kolegama.
U osnovi je najčešće sukob iz nekog razloga, a nakon njega
počinju spletke, podmetanja, ponižavanje i izoliranje. U strahu
za radno mjesto "krivac" može razviti burn out
sindrom i kronične zdravstvene poteškoće, a izlaz može tražiti
u napuštanju posla, pa čak i samoubojstvu. Pa ipak, svaka
okolina može uzrokovati stres, i neke razine stresa dio su
svakodnevnog života, a ne samo posljedica odnosa i prilika
na radnom mjestu.
Mnogi pokušavaju posljedice stresa ublažiti na neprikladan
ili čak štetan način. Nikotin, alkohol, kofein, šećer, sredstva
za umirenja te opijati najčešća su sredstva kojima pokušavamo
smanjiti stres koji osjećamo. Sredstva koja nas potiču na
akciju ili stimulansi, djeluju tako da podstiču lučenje neurotransmitera
serotonina, noradrenalina i dopamina, ali time uzrokuju stalne
velike uspone i padove energije i raspoloženja. Organizam
se s vremenom na njih privikava, tako da treba povećavati
dozu stimulansa za postizanje istog učinka. Mnogi svakodnevno
uzimaju velike količine kave, cigareta, alkohola, čokolade
ili svega zajedno. Ove stvar ne samo da ne smanjuju stres,
već stvaraju ovisnost razbijajući prirodne antistresne mehanizme.
Umjesto uzimanja stimulansa i sredstava za smirenje,
suvremeni čovjek bi trebao naučiti metode za izbjegavanje
stresa i smanjivanje njegovih štetnih učinaka. Neke od njih
možemo provoditi sami, kao što je smanjenje obima dnevnih
obaveza (radnih, obiteljskih, školskih, društvenih), uvođenje
pravilne prehrane s mnogo vitamina i minerala, izbjegavanje
stimulansa i sedativa, uredan ritam spavanja i budnosti, redovna
tjelovježba uz tehnike opuštanja i meditacije.
| Dr.Vesna Harni |
|
| |
Literatura:
1.Sapolsky R. Stress, the aging brain, and the
mechanisms of neuron death. Cambridge, Mass., MIT Press,
1992.
2. Chrousos G, Gold P. The concepts of stress and stress
system disorders: overwiev of physical and behavioral
homeostasis. JAMA 1992; 267 (9): 1244-1252.
3. Alexander C, Robinson P, Orme-Johnson D, Schneider
R, Walton K:The effects of Transcendental Meditation
compared to other methods of relaxation and meditation
in reducing risk factors, morbidity, and mortality.
Homeostasis 1993, 35 (4-5): 243-264.
|
|
