Dobro je zdravlje temelj razvoja mentalnih mogućnosti. Svaka naša djelatnost, mišljenje i osjećanje ovise o stanju našeg živčanog sustava - tijela. U dane kada se osjećamo odmorenim i svježim svaka djelatnost izgleda lakša i djelotvornija. Naprotiv, u dane kada smo napeti i umorni izražavamo loše raspoloženje u svemu što činimo.

Svako iskustvo, svaka djelatnost ostavlja neku promjenu u živčanom sustavu. Te promjene zovemo stres. Svjetlo koje pada u oko uzrokuje neke kemijske promjene u živcu oka, taj poticaj putuje dalje i uzrokuje daljnje promjene u živcima kojima prolazi. Zvuk koji čujemo, film koji gledamo, itd. Svako iskusvo ostavlja promjene u živčanom sustavu. Takve promjene zovemo stres. Stres se dakle može shvatiti kao neka strukturalna ili materijalna promjena, abnormalnost u tijelu prouzrokovana životnim iskustvom. Svako isustvo, pozitivno ili negativno, ako izaziva preopterećnje, može u sustavu duh/tijelo prouzročiti stres.

Postoje i biokemijski pokazatelji porasta i opadanja stres. Tako npr. u tijeku dana koncentracija laktata (mliječne kiseline) u krvi, indikator stresa, raste. Na kraju dana je najveća. Nakon cjelodnevne aktivnosti tijelo je umorno, duh je umoran i odlazimo na počinak. Za vrijeme počinka, tijekom noći, koncentracija laktata se smanjuje te je ujutro ponovno normalna.

Tako počinak (npr. spavanje) neutralizira stresove prošlog dana. Međutim, nedovoljan počinak ne oslobađa sve stresove prethodnog dana i oni se nagomilavaju. Do nagomilavanja stresa dolazi i ako je iskustvo jače, ako npr. svjetlo koje pada u oči nije svjetlo normalnog intenziteta već neki jaki bljesak, tada je promjena u tijelu mnogo snažnija, stres mnogo dublji, pa ga normalni noćni počinak ne može neutralizirati. Svađa, ljutnja, grozan film, prelazak ulice pune jurećih automobila itd. uzrokuje jače i dublje stresove koje normalni počinak spavanja ne može neutralizirati. Istraživači kažu da dnevno doživljavamo oko 25 takvih dubljih stresova koji ostaju trajno zabilježeni u našem živčanom sustavu i upravljaju našim životima.

Zamislimo, prelazimo cestu i iznenada naleti auto, kočnice zacvile, sirena zatutnji i auto se zaustavi nekoliko centimetara od nas. U našem organizmu nastupa, tog trenutka, tipična reakcija borbe/bijega. Srce počinje brže kucati, znojimo se, adrenalin i kolesterol se pojačano izlučuju u krovotok. U organizmu dolazi do naglih promjena: ubrzano disanje i rad srca, povećan protok krvi, proširenje zjenica, suženje površinskih žila, sušenje usta i grla, povećani mišićni tonus, promjena u aktivnosti mozga itd. Metabolizam se dramatično povećava, nastupa tipična reakcija borbe/bijega.

No, razloga za reakciju nema, auto nas nije ni dotakao. Međutim, naš živčani sustav i sustav endokrinoloških žlijezda bio je toliko preplavljen osjetilnim obavijestima da se masa napetosti i stresa uskladištila u organizmu. Nakon nekog vremena zaobravili smo na taj događaj, uspješno smo ga potisnuli u podsvijest, ali to ne znači da je on nestao. On je biokemijski uskladišten u živčanom sustavu, kao što su uskladištene obavijesti u kompjutoru. S jedne strane dio živčanog sustava u kojem je taj stres uskladišten više mi ne stoji na raspolaganju, a s druge strane taj stres upravlja mojim životom. Moguća posljedica je osjećaj mučnine tijekom vožnje u autu, ili nesigurnost u prelasku ulice i sl.

Danas postoje mnoge tehnike za upravljanje stresom. One se obično svode na savjete kako izbjeći veliki pritisak, preporučuju neke vježbe mentalne vizualizacije ili promjene u načinu žviota - kao što su vježbe, ishrana i način ponašanja. Neke čak savjetuju smanjenje aktivnosti, smanjenje ambicija i ciljeva karijere.

Što je dramatičnije iskustvo, to je ono dublje i trajnije uskladišteno u živčanom sustavu, na podsvjesnim, tišim razinama gdje ga počinak stečen dubokim snom i sanjanjem ne može doseći. Međutim, za vrijeme prakse TM fiziološka aktivnost čitavog tijela sve se više smanjuje, pružajući tijelu dublji, sveobuhvatniji počinak, dok duh i dalje ostaje budan. Na kraju stižemo do razine gdje je taj određeni stres uskladišten. On se oslobađa bez bola, tako da obično i nismo svjesni trenutka njegovog nestanka. Ako mu se pruže odgovarajući uvjeti počinka, tijelo će automatski razriješiti stres.

TM uspostavlja jedinstveno stanje relaksacije pri kojem nastaju takve fiziološke promjene koje su od najveće koristi za zdravlje. Znanstvena istraživanja i iskustva praktikanata TM potvrđuju djelotvornost ove tehnike duboke relaksacije. Tehnika TM najdjelotvornije oslobađa živčani sustav od stresa, jača ga i čini otpornijim na utjecaje iz okolice.

Dok je čovjek mlad još ne osjeća posljedice nakupljenih stresova. Živčani sustav ima neki svoj kapacitet skladištenja stresova, kao čaša koja se puni tekućinom. Ali jednog dana je i jedna kap dovoljna da se čaša prelije. Stresovi se počinju prije ili kasnije očitovati kao psihofiziološke smetnje, psihosomatske bolesti. Često se zbiva da čovjek u svojim najboljim stvaralačkim godinama postaje zdravstveni invalid. Primjer je slučaj uspješnog poslovnog čovjeka koji, pod opterećenjem poslova i obveza, strada od tzv. menadžerskih bolesti kao što su infarkt i druge smetnje srca i krvotoka, probavne tegobe, glavobolje, nesanice itd.

Istraživači kažu da je uzrok više od 80% svih bolesti u stresu i napetostima. Stalne brige, strahovi, razočaranja, neuspjesi pa i pretjerane odgovornosti itd. neprekidni su izvor novih napetosti i stresa. Bolesti srca i krvotoka, migrene, nesanice, probavne smetnje, čak i neki oblici astme i raka tipične su psihosomatske bolesti.

Liječnici su ustanovili da se za vrijeme vježbe TM zbivaju jedinstvene fiziološke promjene koje su temelj dobrog zdravlja. Život se odvija u cikličkim izmjenama djelovanja i počinka. Djelujući, u budnom stanju svijesti, čovjek napreduje, uči, pamti, rješava probleme, zabavlja se ali i skuplja stresove. Počinak je druga strana života, on neutralizira stres stečen u akciji.

Svako stanje svijesti ima svoje određeno stanje fiziologije. Znamo da tijelo može biti angažirano na različitim razinama aktivnosti, što je opet povezano s različitim metaboličkim stanjima. Tjelesne aktivnost u različitim stanjima svijesti bitno se razlikuju. Npr. kada čovjek mirno sjedi, zatvorenih očiju one se može nalaziti u bilo kojem od četiri glavna stanja svijesti. On može spavati, sanjati, biti budan zatvorenih očiju, ili meditirati. Mjerenjem njegovih tjelesnih aktivnosti može se točno odrediti u kojem se stanju svijesti nalazi. Elektroencefalogram (EEG) se razlikuje u sva ta četiri stanja svijesti. Rad srca, ritam disanja, galvanski otpor kože, razina hormona u krvi itd, imaju svoje odgovarajuće značajke u svakom stanju svijesti.

Na temelju iskustva i znanstvenih studija možemo reći da nas počinak za vrijeme spavanja oslobađa površinskog umora, dok nas počinak za vrijeme vježbe TM oslobađa duboko ukorijenjenih stresova i napetosti. Djelovanje TM se može sažeti ukratko u četiri točke:

• TM omogućuje duboki počinak i uklanja duboko ukorijenjene stresove i napetosti
• uklanja uzroke psihosomatskih bolesti
• revitalizira i pomlađuje organizam
• daje više energije u svakidašnjem životu.

Kada govorimo o zdravlju mislimo na stanje zdravlja kako ga je definirala Svjetska zdravstvena organizacija (WHO): "Zdravlje nije samo odsutnost bolesti već i stanje socijalnog i materijalnog blagostanja". To znači da ne možemo reći da smo zdravi samo ako nemamo bolova, a naši međuljudski odnosi nisu kakvi bi trebali biti. Tehnika transcendentalne meditacije stvara zdrave pojedince, a zdravi pojedinci stvaraju zdravo i jako društvo.

"Maharishijeva transcendentalna meditacija"
Mr.sc. Rade Sibila, učitelj TM
Centar prosvjetljenja "Cmrok"
Jurjevska 45 * 10 000 Zagreb


Savez TM
Krijesnice 18 * Zagreb
http://www.tm-savez.hr

Literatura: 1. Wallace RK, Benson H. The Physiology of Mediatation. Scientific American 1972; 226, 2: 84-90 2. Wallace RK, Benson H, Wilson A. A Wakefull Hypometabolic Physiological State. American Journal of Physiology 1971; 3: 795-799 3. Jevning R, Wilson AF, Davidson JM. Adrenocortical Activity During Meditation. Hormones and Behaviour. 1978; 1: 54-60. ... ostale reference