|
Prenatalna dijagnostika obuhvaća dijagnostičke
metode kojima se dokazuju ili isključuju kromosomske anomalije,
veliki broj urođenih metaboličkih poremećaja i nasljednih
bolesti vezanih uz X-kromosom, rascjepi kralježnice (spina
bifida) i niz drugih morfoloških abnormalnosti fetusa.
Urođene anomalije se javljaju kod 3 - 5%
svih novorođenčadi. Nastaju kao posljedica komplikacija tijekom
trudnoće (intrauterina infekcija) ili za vrijeme poroda, odnosno
kao posljedica kromosomskih abnormalnosti. Pri tome u pitanju
može biti poremećaj jednog jedinog gena ili više gena i/ili
čimbenika okoliša (multifaktorijalni događaj).
Najveći broj urođenih poremećaja
nastaje neovisno o starosti roditelja. Tek kada su u pitanju
kromosomske anomalije (trisomia 21 - Downov sindrom)
s majčinom starošću raste rizik pojave oboljenja. Ukupni rizik
za spontano javljanje trisomije 21 procjenjuje na 1:650 do
1:700 poroda. Pri tome ova učestalost veoma varira i ovisno
o godinama majke oscilira između 1:40 i 1:2.000. Tako trudnica
u dobi od 31 godinu nosi rizik nastanka Downovog sindroma
koji se procjenjuje na 1:800, dok ovaj rizik u dobi od 35
godina iznosi 1:400. Upravo iz ovog razloga se amniocenteza
i kromosomska analiza u mnogim zemljama savjetuju trudnicama
već nakon 35 godine života. Vrlo rijetko, s porastom starosti
oca (nakon 42. godine života) uočavaju se točkaste mutacije
(promjene jediničnih gena).
Najznačajniji neinvazivni test koji se koristi u okviru prenatalne
dijagnostike je kombinirani probir ("combined
test"), inauguriran od strane "Fetal
Medicine Foundation" (prof. Kypros Nicolaides),
London, a koji se od 1. siječnja 2007. godine obvezno provodi
uz pristanak trudnice u svim zemljama Europske Unije. Ovaj
test se temelji na kombinaciji ultrazvučnog probira - određivanja
"ultrazvučnih biljega", a prije svega debljine
nuhalnog nabora i istodobnog određivanja "biokemijskih
biljega" - PAPP-A i "free" ßhCG, temeljem
čega se procjenjuje rizik za nastanak Downovog sindroma u
aktualnoj trudnoći. Biokemijski probir - krvne pretrage se
od rujna 2006. godine mogu obaviti u KB
"Sestre milosrdnice", Zagreb). Prema rezultatu
kombiniranog probira trudnice se svrstavaju u skupinu s niskim,
umjerenim i visokim rizikom.
Podjela rizika znači slijedeće: iz skupine s visokim
rizikom roditi će se 80% sve djece s trisomijom 21 (T21),
iz skupine s srednjim rizikom roditi će se 15% sve djece s
T21 i iz skupine s niskim rizikom roditi će se 5% od sve djece
s T21. Otuda se svim trudnicama koje spadaju u skupinu s visokim
rizikom (rizik >1:50) savjetuje kariotipizacija
- biopsija korionskih resica (CVS) ili punkcija plodne vode
i određivanje fetalnog kariotipa, odnosno broja i izgleda
kromosoma bebe. Kariotipizacija se savjetuje i svim trudnicama
iz skupine s umjerenim rizikom (rizik kombiniranog probira
između 1:51 i 1:1.000) kod kojih je neki od ultrazvučnih biljega
pozitivan: aplazija nosne kosti, fronto-maksilarni lični kut
> 85°, negativan a-val u krivulji doplerskog protoka kroz
ductus venosus ili pozitivna trikuspidalna regurgitacija.
 |
Kariotipizacija je kromosomska analiza embrija
odnosno fetusa, koju je moguće učiniti nakon invazivnog zahvata kojim
se dobiju stanice fetusa. Pretrage kojima se može dobiti materijal pogoda za kariotipizaciju su biopsija
korionskih resica (11. - 14. tjedan trudnoće) i amniocenteza
(16. - 18. tjedan trudnoće). Najznačajniji rizici ovih zahvata
su spontani pobačaj uslijed zahvata, čiji se rizik procjenjuje
na 1% kako kod biopsije korionskih resica, tako i kod amniocenteze.
Povreda embrija odnosno fetusa kod ovih zahvata se praktički
više ne viđa. Kod amniocenteze se dodatno iz plodove vode
mogu određivati razina AFP i enzima acetilkolinesteraze koji mogu upućivati na rascjepe neuralne cijevi, prije svega kralježnice (spina
bifida).
Indikacije za invazivnu prenatalnu dijagnostiku:
- starost majke > 35. ( 37.) godina
- starost oca > 42 ( 45.) godine
- kromosomopatije u obitelji
- abnormalnosti kromosoma kod prethodno rođenog djeteta
ili kod roditelja
- prethodno rođena djeca s višestrukim malformacijama
- abnormalnosti otkrivene ultrazvukom
- pozitivan rezultat kombiniranog probira i
- druge indikacije.
Amniocenteza je zahvat kada se pod kontrolom ultrazvučne
sonde iglom kroz trbuh majke ulazi u maternicu i aspirira
plodna voda za daljnju analizu. Prije same punkcije vrši se
detaljan ultrazvučni pregled, prilikom kojeg se određuje položaj
bebe, kao i posteljice kako bi se izbjegla nepreciznost zahvata,
ali i ozljeđivanje fetusa. Plodna voda je tekućina u kojoj
se nalazi fetus, pa prema tome sadrži odljuštene stanice kože
i organa fetusa. Za pretrage fetalnih stanica potrebno je
oko 15 - 20 ml plodne vode, a kultivacija fetalnih stanica
i kariotipizacija (pregled fetalnih kromosoma) traje oko 3
tjedna. Novije tehnike (FISH) omogućuju
dobivanje rezultata za svega par dana. Amniocenteza omogućuje
ne samo određivanje broja i izgleda kromosoma, kao i određivanje
fetalnog spola već je i pretraga koja se koristi kod nekih
drugih specijalnih pitanja u trudnoći, osobito kod određivanja
zrelosti djeteta ili količine bilirubina u plodnoj vodi kod
Rh nepodudarnosti.
Slično amniocentezi izvode se kordocenteza - punkcija
umbilikalne (pupčane) vene i kardiocenteza - uzimanje
krvi iz lijeve klijetke fetalnog srca. Kod kordocenteze punktira
se pupkovina najmanje 1 cm od mjesta na kojem se pupčana vrpca
odvaja od posteljice te aspirira mala kočina krvi iz pupčane
vene. Ovi izuzetno zahtjevni postupci prakticiraju se samo
kod specijalnih pitanja u trudnoći kao što su nasljedne hemoglobinopatije,
fetalne infekcije, intrauterina transfuzija krvi kod fetalne
anemija, imunološke bolesti, a kod nasljednih bolesti samo
ako ne uspije kultura plodne vode, odnosno kod mozaicizma.
Rizici kod ovih zahvata obuhvaćaju spontani pobačaj, prijevremeni
porod, krvarenje i infekcije, a javljaju se u 1 - 2% punkcija.
| Dr. Vesna Harni |
|
 |
Literatura:
1. Wenstrom KD, Desai R, Owen J. DuBard MB et al.
Comparison of multiple-marker screening with amniocentesis
for the detection of fetal aneuploidy in woman >35
years old. Am J Obstet Gynecol 1995; 173: 1287-1291
2. Germer U, Gembruch U, Geipel A, Krapp M, Diedrich.
Frühes Fehlbildunsscreening als Entscheidunggrundlage
für oder gegen einer Karyotipisierung in der Schwangerschaft.
Frauenarzt 1998; 2.242-253.
3. Chitty LS, Pandya P. Ultrasound screening
for fetal abnormalities in the first trimester. Prenatal
Diagnosis 1997; 17:1269-1282.
|
|
