|
Doppler-sonografija (popularno color-Doppler ili obojeni
Doppler) je ultrazvučna metoda koja koristeći Dopplerov učinak
omogućuje prikaz promjena u brzini protoka krvi kroz krvne
žile nekog organa. Pod Dopplerovim učinkom podrazumijevamo
promjenu visine tona zvučnog vala (konstantne frekvencije)
ako se izvor zvuka kreće u odnosu na promatrača ili promatrač
u odnosu na izvor zvuka. Praktički se koristi promjena frekvencije
ultrazvučnih valova koja nastaje usljed njihovog odbijanja
od krvnih stanica koje se kreću.
I dok svjetski znanstvenici još uvijek dvoje o značenju ove
metode u smislu screening postupka u ginekologiji (npr.
rano otkriće raka jajnika) - u porodništvu postoje sasvim
jasne indikacije za ovu pretragu tijekom trudnoće.
Indikacije za color Doppler u trudnoći:
- hipertenzija (preeklamsija/eklampsija) u sadašnjoj
ili prethodnim trudnoćama,
- sumnja na zastoj rasta djeteta u sadašnjoj trudnoći,
- niska porodna težina djeteta u prethodnim trudnoćama,
- intrauterina smrt djeteta u prethodnim trudnoćama,
- abnormalnosti u srčanoj frekvenciji djeteta,
- višeplodne trudnoće s diskordantnim rastom,
- sumnja na anomalije srca ili krvno-žilnog sustava u djeteta.
Neki znanstvenici preporučuju rutinski pregled obojenim
Dopplerom između 30. - 34. tjedna trudnoće kod svih trudnica.
Zbog specifičnosti u razvitku feto-maternalnih krvnih žila
obojeni Doppler se preporučuje učiniti tek nakon 20. tjedna
trudnoće. Izuzetak je jedino sumnja na anomalije fetalnog
srca ili krvnih žila. Na rezultate pretrage utječu konzumacija
lijekova, kao i kofeina.
Analiza fetalnog venskog protoka kroz ductus venosus
se rabi već dulji niz godina, no uglavnom u otkrivanju fetalne
hipoksije, a tek posljednjih godina kada je dokazana uzročno-posljedična
veza između nuhalnog nakupljanja tekućine i razvoja srčanih
grešaka, uključena je probir u prvom tromjesečju ("ultrazvučni
biljezi kromosmopatija"). Ductus venosus je krvna
žila koja nastaje u 6. tjednu trudnoće nakon obliteracije
kompletne desne umbilikalne vene, kranijalnog dijela lijeve
umbilikalne vene, lijeve žumanjčane vene i dijela jetrenih
anastomoza. Ova krvna žila postaje poveznica - shunt između
lijeve umbilikalne vene i desnog hepatokardinalnog kanala.
Protok kroz ductus venosus ima karakterističnu krivulju na
doplerskom sonogramu: prvi val je brzi pozitivni protok za
vrijeme sistole ventrikula, drugi je nešto manje brzine za
vrijeme dijastole ventrikula, a treći je i dalje pozitivan
protok tijekom atrijske kontrakcije.
Ultrazvučno možemo prepoznati povećani otpor u ductusu
venosusu kao i izostanak dijastoličkog protoka ili povratni
protok u vrijeme kontrakcije atrija, te veće razlike između
sistole i dijastole.
S obzirom da protok u ductusu venosusu predstavlja
izravni gradijent tlakova između umbilikalne vene i desne
pretklijetke, dodatno se može prepoznati i izostanak dijastole
te povratni protok u donjoj šupljoj veni i pulzacije u umbilikalnoj
veni, koje odgovaraju kontrakciji atrija. Sukladno teorijama
o razvitku nakupljanja tekućine u nuhalnoj regiji, poremećaj
dotoka i odtoka (preload i afterload) može nastati
zbog prevelikog opterećenja zbog dotoka povećanih količina
cirkulirajućih tjelesnih tekućina, ali isto tako i zbog poremećenog
protoka, odnosno propustljivosti krvi kroz srce u fetusa s
zastojnim srčanim greškama. Oba stanja dovode do venskog zastoja
i povišenog otpora koji prepoznajemo po povratnom protoku
u ductusu venosusu već u prvom tromjesečju. Takav nalaz između
11.- 14. tjedna povezan je s kromosomopatijama, anomalijama
srca i lošim ishodom trudnoće.
Nedostatak protoka ("zero flow", "absent
flow") ili negativan protok ("inversed flow")
u ductusu venosusu tijekom atrijske kontrakcije nalazi se
u 80% fetusa s kromosomskim abnormalnostima (trisomija 21),
uz oko 5% fetusa s normalnim kariogramom. Kako nije dokazana
veza između patološkog protoka u ductusu venosusu i povećanog
nuhalnog nabora, paralelno ispitivanje oba faktora povisuje
stopu detekcije trisomije 21 na 94%. Otuda je pregled protoka
kroz ductus venosus tehnikom obojenog Dopplera sastavni dio
svakog ozbiljnijeg traganja za ultrazvučnim biljezima kromosomopatija.
Ductus venosus
| Dr. Vesna Harni |
|
 |
Literatura:
1.Germer U, Gembruch U, Geipel A, Krapp M, Diedrich.
Frühes Fehlbildunsscreening als Entscheidungsgrundlage
für oder gegen einer Karyotipisierung in der Schwangerschaft.
Frauenarzt 1998; 2.242-253.
2. Chitty LS, Pandya P. Ultrasound screening
for fetal abnormalities in the first trimester. Prenatal
Diagnosis 1997; 17:1269-1282.
3. Hyett J. Perdu M, Sharland G et al. Using
fetal nuchal translucency to screen for major congenital
cardiac defects at 10-14 weeks of gestation: Population
based cohort. Br Med J 1999; 318: 81-84
|
|
