|
Izvanmaterična ili ektopična trudnoća označuje
razvitak trudnoće izvan materične šupljine. Daleko najčešća
lokacija izvanmaterične trudnoće je jajovod: u 95 - 98% ektopičnih
trudnoća zametak se nalazi u jajovodu. Daleko rjeđe lokacije
su jajnik (ovarijalna trudnoća) ili bilo koji dio trbušne
šupljine (abdominalna trudnoća). Ektopična trudnoća
koja se ne razvija izvan maternice, ali ne u materičnoj šupljini
naziva se cervikalna trudnoća. U ovom slučaju zametak
se razvija u vratu maternice. Računa se da se na 100 poroda
javlja otprilike jedna izvanmaterična trudnoća. Svaka izvanmaterična
trudnoća predstavlja opasnost po život žene. Najveća opasnost
se sastoji u obilnom krvarenju u trbušnu šupljinu i šoku usljed
iskrvarenja.
 |
Dva su temeljna razloga zašto nastaje izvanmaterična trudnoća.
Prvi razlog je postojanje nepravilnosti i prepreka na putu
kojim prolazi oplođena jajna stanica. Glavni razlog postojanju
ovih prepreka je upala jajovoda (salpinigitis, adnexitis,
pid) koja ostavlja iza sebe ne samo priraslice jajovoda
s drugim organima već i priraslice unutar samog lumena jajovoda.
Najčešći uzročnici ovakovih promjena jajovoda su infekcije
klamidijom i gonokokom, ali i endometrioza ili operativni
zahvati na jajovodima (salpingolysis, salpingostomia).
U ovu grupu treba ubrojati i anatomske deformacije jajovoda
(hipoplazija, divertikuli, duge tube).
Drugi razlog nastanka izvanmaterične trudnoće
je nepravilna peristaltika jajovoda - nepravilni fini pokreti
jajovoda čiji je glavni uzrok nedostatna ili nepravilna funkcija
jajnika (hipoplastični jajovodi). Ostali uzroci nepravilne
peristaltike su oštećenja mišićnog sloja jajovoda kod postojanja
priraslica i tumora u maloj zdjelici zbog čega je forma i
funkcija jajovoda izmijenjena.
Klinička slika izvanmaterične trudnoće ovisi o mjestu
implantacije oplođenog jajašca: ukoliko se jajašce zadržava
u "ampularnom" dijelu - proširenom dijelu
jajovoda okrenutom prema jajniku nastaje tubarni abortus.
U drugom slučaju ako se oplođeno jajašce implantira u "istmičkom"
dijelu - uskom dijelu jajovoda uz samu maternicu rastom
jajašca nastaje pucanje jajovoda - tubarna ruptura.
Na isti način se završava i intersticijska trudnoća
kada se oplođeno jajašce implantira u predjelu materičnog
ušća jajovoda. Tubarni abortus češći je 6 - 10 puta od tubarne
rupture. Ima spori tijek, a klinička slika se razvija postupno.
U prvom stadiju ne postoje simptomi, u drugom stadiju
su simptomi vrlo rijetki i tek u trećem stadiju nastupaju
tegobe. Prvi simptomi obuhvaćaju uglavnom jednostrane bolove
u donjem dijelu trbuha koji su praćeni nepravilnim tamnim
krvarenjem, a nakon izostanka menstruacije. Kod neprepoznate
izvanmaterične trudnoće ili kasnog javljanja liječniku uslijed
krvarenja u trbuh nastupa peritonealni šok i kolaps, što se
bez pravovremenog kirurškog zahvata završava smrtnim ishodom.
Klinička slika tubarne rupture je daleko dramatičnija uslijed
naglog pucanja jajovoda. Bolovi u trbuhu su snažni, grčevitog
karaktera, obično samo s jedne strane i javljaju se već 6
- 8 tjedana nakon izostanka menstruacije.
Dijagnoza izvanmaterične trudnoće postavlja se na osnovu
podataka iz anamneze, vaginalnog i ultrazvučnog pregleda,
uz pomoć testa na trudnoću odnosno određivanja razine ß-hCG
u serumu. Kod 90 - 95% pacijentica s izvanmateričnom trudnoćom
postoji kašnjenje ili izostanak menstruacije. Bol u trbuhu
javlja se kod 70% pacijentica i nepravilno (obično tamno
smeđe i oskudno) krvarenje prisutno je u 52% pacijentica.
Kod vaginalnog pregleda u početnim stadijima ne mora se nalaziti
nikakovih abnormalnosti, kod uznapredovalijih stadija ili
krvarenja u trbuh palpira se adneksalna masa uz izrazitu bolnost
pri pomicanju vrata maternice.
Sigurni ultrazvučni znak izvanmaterične trudnoće
je nalaz vitalnog embrija izvan maternice. Vjerojatni znaci
(ultrazvučni trijas) za izvanmateričnu trudnoću su
nedostatak ultrazvučnih znakova trudnoće u maternici, adneksalni
tumor i prisustvo tekućine u trbuhu. Sumnjivi ultrazvučni
nalaz je već i nedostatak nalaza embrija u maternici kod izostanka
menstruacije. U svim ovim slučajevima radi se ili brzi test
na trudnoću iz urina ili se određuje razina ß-hCG u serumu
(daleko pouzdanija pretraga).
U vrlo malom broju slučajeva moguće je konzervativnim putem
liječiti izvanmateričnu trudnoću. U ove postupke ubrajaju
se vrlo rijetko samoizlječenje (kompletan spontani
pobačaj ili resorpciju trudnoće u jajovodu) ili tehnike koje
podrazumijevaju lokalnu infiltraciju metotreksata, prostaglandina
ili obične glukoze bilo putem ultrazvučnog navođenja ili laparoskopskim
putem. Opisane metode nisu naišle na široku primjenu i primjenjuju
se uglavnom u sklopu znanstvenih istraživanja.
Liječenje izvanmaterične trudnoće se zasniva na operativnim
tehnikama koje se sve češće izvode laparoskopski.
Radikalni zahvat podrazumijeva odstranjenje jajovoda
s izvanmateričnom trudnoćom (salpingectomia) ili u
slučaju dodatne patologije na pripadajućem jajniku odstranjenje
i jajovoda i jajnika (adnexectomia). Mikrokirurški
zahvati obuhvaćaju salpingotomiju i salpingostomiju, postupke
segmentne resekcije i anastomoze i resekciju tubarnog kuta
s reimplantacijom.
Oko 17% žena svoju prvu trudnoću zanese izvan maternice,
oko 40% ovih žena kasnije neće moći ostvariti urednu spontanu
trudnoću. Nakon radikalnih kirurških zahvata 50% žena neće
više zanositi, a rizik ponovne izvanmaterične trudnoće iznosi
10 - 15%. Nakon mikrokiruškog zahvata kod izvanmaterične trudnoće
1/3 žena nikada više neće zanijeti, 1/3 žena ponovno će zanijeti
izvan maternice, i 1/3 žena ostvariti će urednu spontanu trudnoću.
| Dr. Vesna Harni |
|
| |
Literatura:
1. Hucke J. Extrauterine Schwangerschaft. Teil
1: Ätiologie - Klinik - Diagnostik; Teil 2: Therapie.
Gynäkologe 1997; 30: 875-887 i 958-968.
2. American Society for Reproductive Medicine.
A Practice Committee Report. Early diagnosis and management
of ectopic pregnancy. A techical Bulletin March 2001.
3. Ego A, Subtil D, Cosson M et al. Survival
analysis of fertility after ectopic pregnancy. Fertil
Steril 2001; 75 (3): 560-566
|
|
