Infekcije u trudnoći imaju specifično značenje temeljeno na činjenici da se radi ne samo o infekciji majke, već i o infekciji djeteta, što može ostaviti kasne i trajne posljedice. Uzročnici infekcija su kao i izvan trudnoće virusi, bakterije i treponeme, odnosno protozoe. Što se više bliži termin poroda veća je uloga bakterijskih infekcija (streptokok grupe B), dok tijekom trudnoće osobitu težinu imaju virusne infekcije (rubeola, varicella, citomegalovirus, parvo B19 virus). Težina, trajanje i ishod infekcije ovise o broju i virulenciji klica, imunobiološkim svojstvima odnosno otpornosti trudnice, putevima širenja infekcije, kao i gestacijskoj dobi - tjednima trudnoće.

Trudnoća je razdoblje koje veoma pogoduje razvitku jedne infekcije: tijekom trudnoće deprimirana je funkcija T limfocita i često promijenjena biološka flora u porodnom kanalu. Infekcija može nastupiti tijekom trudnoće, za vrijeme poroda ili nakon poroda. Putovi nastanka infekcije su kontinuirani i diskontinuirani put širenja infekcije. Kontinuirani put označuje izravno širenje infekcije bilo ushodnim (ascendentim) putem iz rodnice ili nishodnim (descendentnim) putem iz jajovoda. Diskontinuirani put označuje širenje infekcije putem krvi (hematogeni put) ili putem limfe (limfogeni put).

Utjecaj infekcije na plod ovisi najviše o vremenskom razdoblju u kojem nastupa infekcija (tjedni trudnoće). Ukoliko infekcija nastupa tijekom prvih 12. tjedana nastaju embriopatije - oštećenja embrija. Embriopatije nisu specifične za vrstu infektivnog agensa, već su specifične za fazu razvitka u kojoj je embrij inficiran. Ukoliko dolazi do teških oštećenja embrija nastupa spontani pobačaj. Ovakovo djelovanje imaju sve piogene infekcije, infekcija s toksoplazmom ili listerijom, ali i varicella ili chlamydia. Fetopatije označavaju oštećenja ploda nastala u kasnijoj fazi trudnoće, nakon 12. tjedna trudnoće pa sve do poroda. Ukoliko do infekcije dolazi u ovoj fazi trudnoće, pozne posljedice ovise o vrsti uzročnika. Infekcija ploda ima različit ishod ukoliko se radi o toksoplazmozi, varicelli ili rubeoli. Mogu nastupiti oštećenja različitih organskih sustava, zastoj rasta, smrt bebe, prijevremeni porod, ali se roditi i sasvim zdravo novorođenče bez kasnih posljedica ili s kasnim sekvelama. Infekcija u trudnoći može protjecati i bez ikakovog učinka na plod, kada se radi samo o infekciji majke, a do infekcije bebe uopće ne dolazi. Posljedice ili kasne sekvele infekcije u trudnoći se kod djeteta javljaju u vidu leukemije (influenza), tumora središnjeg živčanog sustava (varicella) ili primarnog hepatocelularnog karcinoma (hepatitis B).

Kada je u pitanju utjecaj infekcije na tijek trudnoće i na trudnicu, za očekivati su teže posljedice nego inače, osobito ako su radi o infekcijama praćenim visokom tjelesnom temperaturom ili infekcijama nakon poroda (puerperalna sepsa) ili pobačaja. Sam tijek infekcije poprima teži karakter, javlja se veći broj komplikacija kao i teže posljedice infekcije. Kao posljedica infekcije u trudnoći javlja se infekcija plodnih ovoja (korioamnionitis, SIA - sindrom intraamnijske infekcije) s prijevremenim pucanjem vodenjaka i spontanim pobačajem ili prijevremenim porodom zbog čega je visoka smrtnost djeteta, ali i majke.

Najznačajnije infekcije u trudnoći obuhvaćene su kraticom T O R C H. Pri tome je T kratica za toksoplazmu, O za "other" i obuhvaća hepatitis B, mumps i treponemu, R je kratica za rubeolu, C za citomegalovirus i H za herpes simplex virus. Simptomi ovih infekcija kreću se od neprimjetnih do blago zamjetnih: blaga slabost, neznatno povišena temperatura, otečeni limfni čvorovi ili kožni osip, dok su fetalna oštećenja često tako velika da dolazi do karakterističnih sindroma. Neke od ovih infekcija su tipične embriopatije, a neke tipične fetopatije. Kao i kod većine drugih oboljenja u trudnoći, i ovdje je antenatalna zaštita od neobične vrijednosti.

Za većinu navedenih infekcija postoje specifični testovi u krvi, iz kojih se može saznati je li je trudnica ranije bolovala od te bolesti i posjeduje li zaštitna protutijela koja štite bebu u trudnoći. Ultrazvučno praćenje i traganje za mogućim simptomima, uz amniocentezu po potrebi može razjasniti pitanje je li inficirana i beba. Kod nekih od ovih infekcija primjenjuje se specifična terapija kao što je primjena spiramycina kod toksoplazmoze ili intrauterina transfuzija krvi kod parvo B19 infekcije, dok kod drugih infekcija ne postoji mogućnost liječenja. Bilo koja infekcija u trudnoći je nepotrebna i svakako ih treba izbjegavati. Trudnoća također nije vrijeme u kojem inzistiramo na obveznom i redovitom cijepljenju trudnica, iako sva cijepljenja nisu kontraindicirana u trudnoći

Dr. Vesna Harni

Literatura: 1. Martius J. Infektiologisches Screening in der Schwangerschaft. Gynäkologe 1996; 29:545-552 2. Tercanli S, Enders G, Holzgreve W. Aktuelles Management bei mütterlichen Infektionen mit Röteln, Tocoplasmose, Zytomegalie, Varizellen und parvovirus B19 in der Schwangerschaft. Gynäkologe 1996; 29:144-163 3. Friese K. Vorzeitiger Blasensprung und Infektionsaspekte. Gynäkologe 29:122-128 ... ostale reference