|
Placenta praevia ili predležeća posteljica označuje
anomaliju sijela posteljice, kada veći ili manji dio posteljice
prekriva unutrašnju stijenku donjeg segmenta maternice. Razlikuju
se četiri stupnja predležeće posteljice: placenta praevia
totalis, partialis, marginalis i nisko sijelo posteljice.
Kod totalne placente previje posteljica prekriva unutrašnje
ušće maternice u potpunosti te na taj način mehanički onemogućava
spontani porod. Kod parcijalne placente previje posteljica
djelomično prekriva unutrašnje ušće maternice, a kod marginalne
tek rubno. Nisko sijelo posteljice označuje posteljicu koja
je udaljena od unutrašnjeg ušća maternice 2 - 8 cm.
Učestalost javljanja predležeće posteljice iznosti 1:200 poroda
ili 0.5 - 1% svih poroda. U početnoj trudnoći se ultrazvučnim
pregledom registrira i daleko češće, ali kako se s rastom
maternice naviše pomjera i posteljica, po pravilu se konačna
dijagnoza placente praevia postavlja tek iza 28. - 32. tjedna
trudnoće. Osnovni problem kod predležeće posteljice je mehanička
zaprijeka porodu, ali i mogućnost nezaustavljivog krvarenja
već kod nastupanja prvih trudova. Ovo krvarenje može biti
veoma intenzivno, tako da samo kirurški zahvat - carski
rez omogućuje sigurni perinatalni ishod i za majku i za
dijete.
Nije točno poznato zašto se posteljica kod nekih trudnica
usadi nisko ili iznad samog unutrašnjeg ušća maternice. Pretpostavlja
se kako različita oštećenja endometrija kao što su upale ili
kiretaže, ožiljak nakon ranijeg carskog reza ili atrofično
promijenjena sluznica kod višerotkinja igraju značajnu ulogu.
Ostali mogući etiološki čimbenici obuhvaćaju ubrzani transport
oplođenog jajašca ili usporeno stjecanje implantacijske sposobnosti
blastociste.
 |
Najznačajniji simptom predležeće posteljice je krvarenje u
trudnoći (kardinalni simptom) i to obično krvarenje
tijekom posljednjih mjeseci trudnoće, najkasnije za vrijeme
poroda. Ovo krvarenje nastupa uvijek prije pucanja vodenjaka.
Uz predležeću posteljicu često nalazimo nepravilni položaj
bebe, izostanak javljanja trudova i atonička krvarenja nakon
poroda. Najveća opasnost za majku je teško iskrvarenje, šok,
infekcija, sepsa i rijetko zračna embolija, a opasnosti za
dijete obuhvaćaju hipoksiju, krvarenje kao i iskrvarenje i
smrt. I dok je ranije smrtnost djeteta
kod predležeće posteljice iznosila 30 - 75%, uz pravovremeni
porod carskim rezom danas iznosi oko 5%. Oko 70 - 80% svih
krvarenja tijekom druge polovice trudnoće pripisuju se predležećoj
posteljici. Kod 20 - 30% slučajeva krvarenja dolaze u obzir
i drugi uzroci kao što su prijevremena abrupcija posteljice,
krvarenje iz rubnog sinusa, proširenih vena, erozije ili polipa
vrata maternice, kao i veoma rijetko krvarenje iz malignih
promjena na vratu maternice.
Nažalost ne postoji mogućnost liječenja predležeće posteljice.
U slučaju krvarenja tijekom trudnoće čiji je uzrok predležeća
posteljica trudnica se obično hospitalizira, te uz strogo
mirovanje i izbjegavanje psihičkih stresnih situacija započinje
se s medikamentoznim smirivanjem uterusa (tokoliza).
Ukoliko krvarenje prestaje, trudnoća se nastoji produljiti
što bliže terminu poroda. Ako se radi o marginalnoj ili parcijalnoj
predležećoj posteljici, ukoliko se maternično ušće pravilno
otvara i krvarenje nije jako porod se može dovršiti i vaginalnim
putem. Kod jakog krvarenja, zatvorenog materničnog ušća i
totalno predležeće posteljice porod se dovršava hitnim carskim
rezom.
Placenta praevia je idealan primjer kako i koliko redoviti
ginekološki pregledi trudnica u okviru antenatalne skrbi igraju
ulogu i imaju važnost u nadziranju pravilnog tijeka trudnoće
i poroda, odnosno prepoznavanju potencijalnih izvora opasnosti
za majku i dijete.
| Dr. Vesna Harni |
|
| |
Literatura:
1.Voigt HJ. Pathologie der Frühschwangerschaft.
Gynäkologe 1996. 29:165-178.
2. Knörr K, Knörr-Gartner HK, Beller FK, Lauritzen
C. Geburtshilfe und Gynäkologie. 3. Auflage. Springer
Verlag Berlin Heidelberg New York, 1989.
3. Hochuli E. Geburtshilfe, Gynäkologie und Grenzgebiete.
3. Auflage Verlag Hans Huber Vern 1996.
|
|
