|
Kao roditelj ćete se osjećati jako bespomoćno i nećete
znati kako da svu svoju ljubav ispravno predate svojoj "mrvici".
Činite se sami sebi beskorisnim u roditeljskoj ulozi jer je
okruženo aparatima i čini Vam se nedodirljivo. Bojite se da
ćete napraviti krivi potez i nešto još dodatno pogoršati.
Nemojte se bojati, nedonoščad je veoma otporna i izdržljiva.
Ono što beba od vas treba je vaša prisutnost i vaš dodir.
Nemojte se ustručavati tražiti da vam ga čim prije dadnu u
ruke da ga pomazite, ljuljuškate, pjevušite, da ga stisnete
uz svoje srce tako da prepozna njegove otkucaje. Nema veze
na koliko aparata je prikopčan - njemu trebate vi, vaš nježni
dodir po goloj koži koji će stimulirati njegove neurone. Ti
prvi dodiri su vrlo važni za budući razvoj djeteta. Na kraju
krajeva, okružen je sterilnom bjelinom i jedini zvuci koje
čuje su zvuci aparata koji ga održavaju na životu.
 |
Stručni naziv za takav dodir je "Klokanica"
(Kangaroo Care) ili "koža na kožu" (skin-to-skin).
Razvijen je 1983. od strane dr Niles Bergman za smanjenje
visoke stope smrtnosti kod nedonoščeta. Kod nedonoščadi čije
su majke svaki dan to primjenjivale, smanjila se smrtnost
sa 70% na 30%. Postupak: sestre stavljaju bebu obučenu samo
u pelenu i s kapicom na glavi na majčina prsa, te ga prekriju
s plahtom da beba ne gubi toplinu. Bebi nije hladno jer dobiva
toplinu od Vas. Glavica mu treba biti bočno položena na vaše
srce tako da sluša njegove otkucaje. Nježno ga obujmite oko
glavice i vrata s jednom rukom, a s drugom ga pridržavajte
u predjelu guze. Tako ga držite 10 minuta. Jedini preduvjet
je da je bebino stanje stabilno. Respirator i ostale cjevčice
ne smetaju. Nije bitno koji od roditelja to radi, jednako
je efikasno ako ga rade i majka i otac. Ispočetka ćete biti
preplašeni, ali kada osjetite njegovu toplinu, to malo tjelešce
na Vašoj koži
Više Vam ga nitko ne može oduzeti, Vaš je
zauvijek. Veoma brzo ćete steći rutinu i staloženo ćete ljuljuškati
(veoma polagano) svoju bebicu i tiho mu pričati ili pjevušiti.
Vi i Vaša beba ZAJEDNO. Konačno ćete se osjetiti kao roditelj,
a to je jednako važno i za Vaš duševni mir. Naravno da nećete
od prve na njemu primijeniti sve stimulacije (ljuljanje, pjevanje,
pričanje, glađenje, prejaka mimika Vašeg lica) - bilo bi mu
to previše; znači, postepeno ćete uvoditi jednu po jednu stimulaciju.
Najbolji pokazatelj da li ispravno postupate je Vaša beba
- ako počne plakati ili ako monitori počnu pokazivati lošu
fizikalnu reakciju na Vaš postupak, znači da je stimulacija
bila prejakog intenziteta. Nemojte odustati od daljnjeg držanja,
samo smanjite stimulaciju, tj. nemojte ga ljuljuškati ili
smanjite pritisak ruku. Negativna reakcija se dešava samo
kod nekih veoma osjetljivih beba. Uglavnom je medicinski dokazano
da bebe koje su osjetile dodir roditeljskih ruku na svom tijelu,
bolje spavaju i bolje napreduju.
Bebe koje nemaju dozreli nervni sistem su "dezorganizirane".
One ne mogu sintetizirati sva osjetila i stimulacije koja
primaju. Prva stvar koju bebe rođena u terminu prirodno čini
je da skupi ručice ispred svog tijela, prema "centralnoj
liniji". Ako Vaše dijete to ne može učiniti, pomognite
mu, nježno mu držite zajedno ručice ispred tijela. Bebe također
sišu svoje ručice; sami joj prinesite ruku do usta. To je
umiruje i poništava dezorganiziranost, te na taj način joj
pružamo okolinu u kojoj će bebin mozak moći izgraditi neuronske
putove u mozgu koji će biti veoma važni u kasnijem izvođenju
puno složenijih zadataka. Spomenuta centralna linija je ključ
za kasniji razvoj, stoga pomognite djetetu da je nađe.
 |
Bebe rođene u terminu u maternici provode puno vremena smotane
u obliku lopte, sa smotanim nogama i rukama, odupirući se
o stjenke maternice. Taj osjećaj "zidova" nedostaje
nedonoščadima, kao i osjećaj smotanog tijela. To se pokušava
nadoknaditi tzv. "gnijezdima" gdje se djetetu
sa srolanim ručnikom pruža osjećaj zidova maternice ili već
gotovim gnijezdima koje se mogu naručiti preko Interneta.
I u tom položaju vodite računa da su mu ručice skupljene ispred
tijela. Pokušajte ga postavljati i u te smotane položaje,
savinite mu nožice, savinite mu rukice, stavite mu jednu rukicu
na glavu, drugu na guzu (ne zaboravite da se bebe puno meškolje
u maternici). Sve to radite nježno, polagano, a ako se osjećate
nesigurno, zamolite sestru da Vam pomogne. Ako je to nemoguće
raditi u NICU-u, radite to kod kuće.
Dojenje i izdajanje
Jedna od stvari koja obilježava majčinstvo je dojenje. Majke
nedonoščadi će naročito poželjeti dojiti svoje dijete jer
je to jedna od malobrojnih stvari koje one mogu učiniti za
svoju bebu.
Ispočetka ćete biti u nedoumici da li ćete uopće imati mlijeko
jer je dijete rođeno prerano. Ne brinite, mlijeko će nadoći.
I ono je drugačijeg sastava nego da ste rodili u terminu.
Dokazano je da Vaše mlijeko daje dodatnu zaštitu od infekcija
i drugih problema koji su specifični baš za nedonoščad. Čak
i mala količina majčina mlijeka u prvim danima i tjednima
može omogućiti nedonoščetu zdravstvene beneficije koje će
trajati tokom njegova djetinjstva. Stoga, odmarajte se što
više da imate čim više mlijeka. Ako Vaša beba ne bude mogla
sisati, nego se hrani direktno u želudac (ako je rođena s
manje od 32. - 33. gestacijskog tjedna), izdajajte se 8 -
12 puta dnevno i extra mlijeko spremajte u odgovarajuće spremnike
(npr. Avent) u frizer. Za mlijeko vrijedi pravilo kao
i kod beba rođenih u terminu - ispočetka ga imate jako malo
i specifičnog je sastava, tzv. "kolostrum"
koji čuva Vaše dijete od infekcija. Sa svakodnevnim izdajanjem,
količina mlijeka će se povećavati, kao i njegova boja i gustoća.
Možda ćete se morati dosta dugo izdajati, ali ne odustajte
ako ikako možete. Samo stavljanje djeteta na grudi i pokušaj
sisanja može biti vrlo frustrirajući i za Vas i za dijete
jer mu je sisanje naporno. Ponavljam, ne očajavajte, dajte
sebi i njemu vremena koliko god možete. Prilikom dojenja morate
mu pridržavati glavicu i ramena, te paziti da su mu u liniji
s tijelom. Prvo malo istisnite mlijeka iz bradavice tako da
ga beba može nanjušiti i probati. Možda će trebati nekoliko
(puno) pokušaja prije nego dovoljno otvori ustašca da može
uhvatiti dojku i da započne sisati. Može Vas dovoditi u očaj
njegova nemogućnost da ispravno obuhvati bradavicu, njegovo
padanje u san tek što ste ga stavili na prsa ili njegov nepredvidljiv
raspored spavanja. Neki roditelji su znali svog pospanca skinuti
do gola, da bi ga hladnoća probudila. S vremenom će se to
srediti. Imajte na umu da su kroz takve obeshrabrujuće faze
prolazile sve majke nedonoščadi, a sa početnim problemima
dojenja se susreću i majke djece rođene u terminu.
Jedna od preporučenih položaja dojenja poslije carskog reza,
za malu djecu i nedonoščad je "nogometna" poza.
Stavite bebine noge ispod svoje ruke, a djetetovu glavu u
svoju ruku. Ispod njegove glavice podmetnite npr. jastuk.
Slijedeći preporučljiv položaj je tzv. "Dancer hvat"
kod kojeg se jednom rukom pridržava i dojka i čeljust djeteta:
palac je iznad areole, kažiprst na obrazu djeteta, a ostali
prsti ispod donje čeljusti tako da čine slovo U.
"Mia je rođena carskim rezom u 34. tjednu trudnoće. Težila
je 2. 380 g i bila je dugačka 45 cm. Za mene je bila vrlo
sitna, ali za pojmove nedonoščadi nije bila neki kritični
slučaj. Njezin (a i moj) najveći problem bila su nedovoljno
razvijena pluća i problemi s disanjem. Imala sam izrazitu
želju da je dojim i bila sam spremna na sve samo da u tome
i uspijem. Drugi dan od poroda vidjela sam je pet minuta i
stavili su mi je na prsa ( i otišli, naravno), ali ja sam
bila šokirana tim predivnim sitnim bićem da nisam ni inzistirala
da nešto uspijem, a ona je blaženo spavala. Drugi dan morala
sam pitati da dođem do nje, dali su mi da je pogledam i samo
me pitali imam li mlijeka!!?? Mlijeka je bilo vrlo malo, a
kako je i moglo biti kad stimulacije dojenja od strane djeteta
ili mene nije bilo. No, sestrama je bilo teško reći da sama
potaknem dojenje. Treći dan sam inzistirala da netko razgovara
sa mnom, no nitko se nije udostojio, osim odjelnih sestara
onako uz put i svaka je dala svoju priču. Počela sam se polako
izdajati, no ni sama nisam znala kako. Pumpice ( i to ona
stara i ona nova Chiccova) nisu pomogle nego uzdaj se u se.
Treći dan sam krenula svaka tri sata k Miji i pokušavale smo
uspostaviti dojenje, rezultati su bili poražavajući, gušenje
Mije. Ona nije mogla u isto vrijeme povući mlijeko i uskladiti
disanje. Tako smo se mučile sa sedam podoja, osmi je loše
završio time da je prestala disati i počela plaviti. Sestru
je uhvatila panika i preporučila mi je da se počnem izdajati
u bočicu i počnem je tako hraniti. Upozorila me je da je vjerojatnost
da uspostavimo normalno dojenje minimalna zbog toga što će
se naučiti na blagodati bočice. Činjenica je da joj je mlijeko
doslovno kapalo u grlo. Mene to nije prestrašilo, rekla sam
sama sebi dok ide izdajanje ići će, a dalje vidjet ćemo. Bilo
mi je najvažnije da se potrudim dati joj moje mlijeko i da
konačno uspostavimo hranjenje. Na taj način smo i uspjele,
deseti dan bile smo doma, sretne i zadovoljne. Najveću potporu
dojenju dobila sam od moje patronažne i od Mijine pedijatrice.
One su me poticale da ne posustanem s izdajanjem i da je svaki
dan pokušavam stavljati na prsa. I tako sam cijelih mjesec
dana, svaka tri sata najprije izdojila 100 ml, dala joj da
popije na bočicu koliko želi, i to je bilo to. Nije me bilo
briga hoću li je zaista uspjeti ikada podojiti, bilo mi je
važno da izdržimo barem 4 mjeseca na isključivo mojem mlijeku.
11. 09. (na dan napada na NY), nikada ga neću zaboraviti jer
ona je prihvatila dojku. Nije to bio neki podoj, ali je bila
velika stepenica naprijed. I tako svaki dan malo po malo.
U početku sam morala koristiti i silikonsku bradavicu, a s
Mijinih tri mjeseca sve je izgledalo najnormalnije. Kao da
tih muka nikada nije ni bilo. Dojila sam je 9 mjeseci jer
s danom kada smo počele koristiti žlicu ona je izgubila volju
za prsima. Trudile smo se do 9. mjeseca, a onda polako i nježno
jednostavno prekinule s dojenjem."
No, ponekad, iz raznovrsnih razloga, koliko god se trudili,
mlijeko ne nailazi u količini dostatnoj za Vašu bebu. I ne
shvaćajte to kao vlastiti neuspjeh, u takvoj situaciji se
često nalaze majke prerano rođene djece, pogotovo ako njihove
bebe imaju velikih zdravstvenih poteškoća. U tom slučaju će
Vaša beba dobro reagirati i na umjetno mlijeko koje će mu
ponuditi u bolnici (Humana, Aptamil, Hipp). U slučaju
problema s probavom, hranit će ga sa specijalnom mješavinom.
Ja sam molila sestre da mi dozvole da ga ja hranim dok je
dobivao hranu preko cjevčice. Sestra bi u špricu izvukla odgovarajuću
količinu mlijeka, prikopčala špricu na cjevčicu i ja bih polako
ispuštala sadržaj šprice u njegov želudac. Polako, da ne bi
povratio. Prilikom svakodnevne posjete sam pitala koliko je
moj mali težak i te podatke uredno vodila u knjizi. Ispočetka
vam je važan svaki gram i svaki centimetar. Da bi čim prije
uspostavi refleks sisanja, jako je važno da ga što prije pokušavate
naučiti hraniti na grudima ili na flašicu (s Vašim mlijekom
ili s umjetnim). Ispočetka će to hranjenje trajati jako dugo
(jer ga iscrpljuje) i popit će jako malo, ali glavno je da
se krene. Pošto je njegov liječnik na Rebru rekao da je osim
njegovog zdravstvenog statusa, glavni preduvjet odlaska kući
njegova sposobnost hranjenja na flašicu, svaki dan sam 2 -
3 puta dnevno dolazila k njemu i hranila ga na flašicu. Hranjenje
nam je trajalo od 30 - 45 minuta. Ispočetka nije mogao kontrolirati
disanje i gutanje, pa kada bi poplavio, ja sam mu stavljala
maska s kisikom na nos. Kada je opet postajao ružičast, ponovo
sam mu nudila flašicu (jer sam nažalost do trenutka kada je
bio spreman na ishranu bez cjevčica, izgubila mlijeko). Morala
sam paziti i na veličinu otvora na dudi jer bi se lako zagrcnuo
ako je otvor bio prevelik.
Sitnica koja me je u to doba oduševila je bila mogućnost da
mu donosim njegovu odjeću, tako da su mu sestre (koje su isto
uživale u presvlačenju bebica u šarena odijelca) svaki dan
mijenjala garderobu. Vjerujte mi da sam jako uživala u trenucima
kada sam vješala i peglala te male bodrije i štramplice; to
je bio jedan mali "doprinos" moje brige za njega.
 |
Jedna od dirljivih uspomena iz tog vremena su svakako fotografije
i otisci njegovih stopala i ručica. Vrijedi pravilo: važna
je prva minuta života, prvi sat, prvi dan, prvi tjedan, prvi
mjesec, prva godina. Kako vrijeme prolazi, sve su mu veće
šanse preživljavanja. Lično sam vidjela prekrasnu curicu koja
je rođena s 27 tjedana, imala je 900 g i bila je prikopčana
svega par sati na respirator. Nije imala nikakvih komplikacija
i u Petrovoj su je prozvali "malo čudo". Stoga,
ne klonite duhom!
Sigurno će zbog nedozrelosti jetre dobiti novorođenačku žuticu
koja će se tretirati na uobičajeni način: fototerapijom i
infuzijom otopine glukoze (u svakoj knjizi o njezi bebe naći
ćete opis toga). U slučaju pojačane žutice, da ne bi došlo
do oštećenja mozga koji je naročito osjetljiv kod nedonoščadi,
radi se izmjena krvi kroz pupčanu venu (eksangvintransfuzija).
Ako imate sreće, to će biti jedina bolest i slobodno možete
preskočiti čitanje daljnjeg teksta.
Može imati probleme s crijevima i probavom, može dobiti upalu
pluća, retinopatiju, intrakranijalno krvarenje, periventikularnu
leukomalaciju (PVL), sepsu, meningitis, hidrocefalus itd.
Opet na Internetu imate sjajnih članaka koji na ljudski način
objašnjavaju pojedinu dijagnozu (preporučam:
www.pediatrics.wisc.edu/childrenshosp/parents_of_preemies/toc.html
Probat ću Vam na jednostavan način opisati neke
od tih dijagnoza:
- 1. razno-razni problemi s plućima koji su uglavnom vezani
s bebinom nedozrelošću pluća, pa zbog toga nedonoščad i
završi na respiratoru. Korištenje respiratora se drastično
smanjuje ako je majka dobivala injekcije za razvoj bebinih
pluća.
- 2. anemija - zbog preranog rođenja, liječi se infuzijom
krvi.
- 3. nedozrelost funkcije bubrega - nedonošče prvih
dana oskudno mokri zbog loše funkcije bubrega. Ako je u
trudnoći i porodu bio manjak kisika (hipoksija), što je
češće kod prijevremenih poroda, bubrezi bebe će tek iza
nekoliko dana proraditi, pa ono neće, kao ostala djeca,
gubiti na težini u prvim danima
- 4. rupa na srcu - ono što se uobičajeno kod djece
rođene na vrijeme zatvara nakon rođenja, kod vašeg djeteta
može ostati otvoreno. Tretira se lijekovima ili operacijom.
- 5. intrakranijalno krvarenje - imaju ga skoro sva
djeca u nezamjetnom do veoma zamjetnom obliku. Krvarenje
u mozak kod nedonoščadi objašnjava se nezrelošću funkcionalnih
mehanizama ili anatomskih struktura koje trebaju štititi
krvne žile mozga od prekomjernog protoka krvi. Krvarenje
kod nedonoščadi se najčešće pojavljuje u tzv. "germinativnom
matriksu". To je struktura koja se nalazi ispod moždanih
komora, a ima ulogu u procesu razvoja mozga kao "gnijezdo"
u kojem su se razvijali neuroni. Zreli neuroni su to područje
napustili i otišli prema kori mozga. Germinativni matriks,
u vrijeme kad se nedonoščad rađaju, je još blago prokrvljen
i zbog toga predstavlja mjesto krvarenja odakle se može
širiti u moždane komore. Što je porod bio teži ili je beba
bila ranije rođena, stupanj krvarenja je veći. Stupnjevanje
ide od 1-4, s time da je 1 najmanji stupanj i uglavnom bez
posljedica, mozak sam resorbira ostatke krvi. Što je veći
broj, to su moguće posljedice veće i dijete obavezno zbog
toga treba ići na fizikalnu rehabilitaciju jer su mu sigurno
pogođeni centri za motoriku. Imajući u vidu da intelektualni
razvoj djeteta u prvoj godini do njegove veće pokretljivosti
je vezan za motoriku (dijete uči o svijetu putem predmeta
koji stavlja u šačicu i prinosi očima i ustima, a ako ne
može primiti u šačicu??), shvatljivo je veliko nastojanje
stručnjaka da se s terapijom počne čim prije, poželjno je
da to počne u NICU-u
- 6. PVL (periventikularna leukomalacija) - uništenje
moždane mase, uslijed nedostatka kisika, umjesto mozgovine
pojavljuju se rupe većeg ili manjeg promjera koje se poslije
ispune nekom tvari (ne neuronima). Ovaj oblik dijagnoze
je povezan i s visokim stupnjem krvarenja (vidi točku gore).
Ne odustajati i ne klonuti nadom jer kod dječjeg mozga upornim
i adekvatnim radom mogu se natjerati okolni neuroni da nauče
funkcije uništenih. Preporučam pročitati odgovarajuću literaturu
(npr. Doman Glen) ili se obratiti Savjetovalištu pri Edukacijsko
rehabilitacijskom fakultetu
- 7. hidrocefalus (narodno - vodena glava) - kod
većih moždanih krvarenja koje mozak ne resorbira, oko tog
krvarenja počne filigranski rad vezivnog tkiva (kao kod
porezotine na ruci) koje onda zaštopa protok likvora. Likvor
je prozirna tekućina koja štiti mozak i leđnu moždinu, proizvodi
se u centralnim moždanim komorama (to se nalazi u središnjem
dijelu, duboko unutra u mozgu) i unutar 24 sata prođe cijeli
put (mozak-leđna moždina-mozak). U slučaju zaštopavanja
prolaza, likvor ne može normalno kolati i kao rezultat -
djetetu počne rasti glava. Ako taj rast se ne zaustavi,
dolazi do znatnog oštećenja mozga (veliki pritisak iznutra
prema van, a lubanja se ipak ne može do u beskonačnost širiti).
Liječenje - ugradnja šanta.
- 8. meningitis - upala moždane ovojnice, opet jako
loše jer uništava osjetljiv bebin mozak. Uglavnom se javlja
u slučaju sepse kod već postojećeg moždanog krvarenja. Tretira
se s jako snažnim antibioticima koji dosta uništavaju već
ionako krhke bebine vene.
- 9. retinopatija - kako je vaše dijete prerano rođeno,
razvoj oka nije dovršen. Zato se retina (stražnji dio oka
koji prima informaciju koju prednji dio oka propušta do
nje, pa putem očnog živca ta informacija se prenosi mozgu)
redovito kontrolira još dok je vaše dijete u inkubatoru,
a i poslije. Postoje 5 stupnjeva retinopatije, kod 4. stupnja
dijete raspoznaje na tom oku samo svjetlost i mrak, a 5.
stupanj je sljepilo. Na Rebru, a i u Rusiji i Njemačkoj
operativno laserom rješavaju manje stupnjeve. Neki će vam
doktori reći da je retinopatija povezana s djetetovim boravkom
u inkubatoru s kisikom, ali je dokazano da to nema veze
s kisikom, nego s nedozrelošću oka.
Kad se dođe kući
Literatura:
U tekstu su dana lična iskustva i iskustva roditelja nedonoščadi
s http://pub45.ezboard.com/fmameibebefrm43,
a stručni dijelovi su preuzeti s Interneta, časopisa "Beba",
knjige "Klinika Mayo". Dodatak je preuzet iz diplomske
radnje Dejane Horvat "Edukacija roditelja djeteta s usporenim
psihomotičkim razvojem" ERF, listopad 2002.
Tekst napisala: mr Nada Bjelčić, dipl. ing.
Stručni recizent: doc. dr. Ines Joković-Turalija, ERF
Lektor: Tatjana Pavešković, prof.
|
