Zika virus smanjuje broj spermija
Zika virusna infekcija je povezana s manjim brojem ukupnih i pokretljivih spermija, dok neki spermiji pokazuju virusnu replikaciju, navode istraživači. Ispitivanja na životinjama su pokazala da Zika virus može imati vrlo štetan učinak na testise i epididimis, a zna se da virus postoji u ljudskom sjemenu 188 dana ili više nakon pojave simptoma. Dr. Louis Bujan iz Hopitala Paule de Viguiera, CHU Toulouse u Francuskoj i kolege su istražili učinke akutne zaraze virusom Zika na funkcionalnost spermija kod 15 muškaraca (srednja dob 35 godina) i do 180 dana nakon pojave simptoma.
Svih 15 muškaraca je razvilo imunološki odgovor na virus Zika, prema izvješću objavljenom u online izdanju "Lancet Infectious Diseases". Trinaest testiranih je također bilo pozitivno za imunoglobulin G (IgG) anti-dengue virusa, a četiri testirana su bila pozitivna na anti-chikungunya virus IgG. Zika virusna RNA je identificirana u barem jednom uzorku seruma kod svih pacijenata (39% svih uzoraka seruma), a svi muškarci su imali najmanje jedan uzorak Zika virusa RNA-pozitivnog urina. Jedanaest muškaraca je imalo najmanje jedan uzorak Zina virusa RNA pozitivne sjemenske plazme, a Zika virusna RNA je detektirana kod 27 od 100 spermija.
Zika virusna RNA je pronađena kod 3 od 14 pacijenata 7. dana; 4 od 15 na dan 11; i 4 od 15 na 20. dan. Ukupni broj spermija i ukupni broj pokretnih spermija su smanjeni za oko 50% od 7. do 60. dana, a indeks višestrukih anomalija je bio veći u danima 30 i 90 nego na 7. dan. Ukupni i ukupni broj pokretnih spermija bili su znatno niži u Zika virusnom RNA-pozitivnom sjemenu nego u RNA-negativnom sjemenu. Nakon 120. dana se prosječne vrijednosti ("medijan") ukupnog broja spermija, pokretljivosti spermija, morfologije vitalnosti i indeksa višestrukih anomalija više nisu razlikovali od vrijednosti dana 7. Sjeme jednog pacijenta je ostalo Zika virus-RNA pozitivno do 160. dana.
"Iako naše znanje o Zika virusnoj infekciji i reproduktivnom traktu nije cjelovito, ti nalazi bi trebali imati posljedice na politiku javnog zdravstva, trebali bi pridonositi povećanju dijagnostičke učinkovitosti i ograničavanju seksualnog prijenosa virusa Zika, kao i savjetovanju s pacijentima zaraženih virusom Zike i parovima koji žele dijete ", zaključuju istraživači. "Studije poput ove, iako s ograničenjima zbog malog broja bolesnika i odsutnosti kontrolne skupine, pružaju nove i vrijedne informacije koje zahtijevaju daljnje istraživanje posljedica zaraze virusom Zike na ljudsku reprodukciju", napisali su dr. Luisa Barzon i kolege sa Sveučilišta u Padovi, u Italiji, u srodnim publikacijama.
"Na primjer," zaključuju ", potrebne su studije za identifikaciju stanica i dijelova muškog genitalnog trakta o tome koja su moguća žarišta virusa, maksimalno trajanje Zika virusne infekcije u sjemenu i rizika od seksualnog prijenosa te dugoročni učinak infekcije na plodnost. " Dr. Xiangdong Li iz State Key Laboratory of Agro-Biotechnology, China Agricultural University, Peking, Kina, je dokazao da Zika virus oštećuje testise i dovodi do muške neplodnosti kod miševa. "Zika virus (ZIKV) je izoliran iz različitih frakcija sperme na Vero E6 kulturama, što znači da ZIKV ima infektivnost. Promjene sperme sa ZIKV infekcijom mogu utjecati na plodnost, a time se stvara potreba za dugoročnim praćenjem".
"Visoko viralno opterećenje u sjemenu zajedno s prisutnošću replikativnog virusa u pokretljivoj frakciji spermija mogu dovesti do prijenosa virusa Zike tijekom seksualnog kontakta i postupaka potpomognute oplodnje", rekao je. Dr. Li je dodao: "Precizno mjesto replikacije ZIKV-a u sjemenu još uvijek nije poznato. Činjenica da vazektomirani muškarci mogu proširiti Zika virus u sjemenu sugeriraju da muški spolni organi distalno od testisa mogu doprinijeti virusnoj produkciji. Tekućina prostate bi trebala biti sljedeća tjelesna tekućina na koju bi liječnici trebali obratiti pozornost, rezultat analize tekućine prostate bi dali točnije informacije o mjestima sijela ZIKV u reproduktivnom sustavu muškaraca."
IZVORI: http://bit.ly/2wkRpMp i http://bit.ly/2w1U7eL
Lancet Infect Dis 2017.