Noćno znojenje u postmenopauzi povezano je s rizikom za dijabetes

Žene koje imaju vazomotorne simptome u postmenopauzi (VMS), posebno noćno znojenje, imaju veći rizik za dijabetes tipa 2, pokazalo je istraživanje objavljeno u "Menopause". Nadalje, rizik se povećava s težinom i trajanjem simptoma, otkrili su istraživači.

"Najpreciznije objašnjenje može biti kroz veze s poremećajem spavanja", napisali su Kristen E. Gray, dr.sc., iz Puget Sound Health Care System i Sveučilišta Washington School of Public Health u Seattleu i njeni kolege. Vazomotorni simptomi su u cjelini povezani s objektivnim i subjektivnim poremećajem sna, a pojedinci s poremećajima u količini i kvaliteti sna imaju veći rizik od dijabetesa. Spavanje, dakle, može posredovati u vezama između vazomotornih simptoma i dijabetesa. Posebno je noćno znojenje snažnije povezano s poremećajem sna nego valunzi. S obzirom da se javlja tijekom noći, to može objasniti njihovu izraženiju vezu s dijabetesom", pišu autori. "Naši rezultati sugeriraju da noćno znojenje ili njegovi učinci mogu biti u velikoj mjeri odgovorni za povezanost između sveukupnih vazomotornih simptoma i dijabetesa".

Istraživači su prospektivno pratili i analizirali podatke za 150,007 žena u postmenopauzi koje su sudjelovale u studiji Women's Health Initiative za istraživanje mogućih povezanosti između dijabetesa i vazomotornh simptoma od 1993. do 2014. godine. Osim praćenja težine valunga i noćnih znojenja, praćeno je vrijeme simptoma i koliko dugo traju. Tijekom prosječnih 13 godina praćenja, 33% sudionica je doživjelo vazomotorne simptome, a 18,316 žena je razvilo dijabetes.

Kod cijele populacije, incidencija dijabetesa je bila 9.3 na 1,000 osoba u godini praćenja. Kada su analizirali po podskupinama, učestalost je varirala od 8.4 na 1,000 osoba po godini u žena bez VMS na početku do 11.3 na 1,000 u žena koje su imale simptome na početku. Žene koje su prijavile bilo koji vazomotorni simptom u postmenopauzi su imale 18% povećani rizik za dijabetes u usporedbi s onima koje nisu prijavile nikakve simptome.

Žene s kasnim postmenopauzalnim vazomotornim simptomima su imale povećani rizik od 12%, no istraživači nisu pronašli statistički značajno povećani rizik u žena koje su isključivo imale simptome rano, u premenopauzi ili perimenopauzi. Međutim, žene s ranijim i kasnim simptomima su imale najveći porast rizika, 16%. Ozbiljnost vazomotornih simptoma također je moderirala rizik povezan s dijabetesom. Rizik među ženama s teškim simptomima bio je 48% veći nego kod žena bez simptoma. U međuvremenu, žene s blagim vazomotornim simptomima imale su samo 13% rizik od dijabetesa, a umjereni simptomi su bili povezani s povećanim rizikom od šećerne bolesti od 29%.

Slično tome, trajanje simptoma i tipova simptoma je utjecalo na razinu rizika. Rizik od šećerne bolesti je porastao za 4% u svakih 5 godina kada su žene imale simptome, odvojeno od rizika povezanih s pretilošću. Noćno znojenje je bilo povezano s povećanim rizikom za dijabetes od 20%, dok su valunzi bili povezani s povećanim rizikom od 8%. Ako je žena imala oba simptoma, noćno znojenje i valunge, imala je povećani rizik za dijabetes od 22%.

Autori zahtijevaju oprez u tumačenju rezultata jer nemaju pojedinosti o razumijevanju veza. "Nije jasna direktna veza između sna i noćnog znojenja", napisali su autori. "Moglo bi biti da žene koje su budne zbog poremećaja sna češće primjećuju i prijavljuju noćno znojenje, a obrnuto, simptomi mogu izazvati buđenje".

Mogućnost da poremećaj spavanja posreduje vezu između VMS i dijabetesa te dodatno podupire uzorak poremećaja spavanja u ispitivanoj populaciji, navodi dr. Gray i suradnici. "Kada smo ispitivali učestalost poremećaja disanja uzrokovanog poremećajima spavanja, nesanicom i kratkim vremenom spavanja s VMS simptomima, uzorci su podržavali veze s dijabetesom", napisali autori. "Posebno su žene koje su izvijestile o noćnim znojenju (sa ili bez istovremenih valunga) imale veću učestalost poremećaja disanja i nesanice, a žene koje su izvjestile o kasnijem VMS su imale veću učestalost svih poremećaja spavanja u usporedbi sa sličnom prevalencijom među ženama bez ikakvog VMS, koje su izvjestile samo o valunzima i samo o ranim simptomima. "

Autori zapažaju da je relativno malo studija prije analiziralo vezu između VMS i dijabetesa i do sada su rezultati bili zbunjujući. Međutim, nizozemska skupina je izvijestila ranije ove godine da je rana menopauza povezana s povećanim rizikom za dijabetes tipa 2.

Menopause. Objavljeno online, 2017.